Osnivanje šuma
3 posters
Stranica 1 / 1.
Osnivanje šuma
smokva sri vel 10, 2010 3:29 am
Svi prikupljeni materijali bit će stavljeni pod prvi post radi lakšeg pregleda
smokva- Admin
- Broj postova : 79
Join date : 10.02.2010
prvi dio :)
mana'o sub svi 21, 2011 11:24 am
OSNIVANJE ŠUMA 1. KOLOKVIJ
1. Opiši postupak određivanja čistoće sjemena prema pravilima ISTA, koje komponente sjemena određujemo?
Pod čistoćom sjemena razumijevamo odnos između mase čistih sjemenki vrste koja se ispituje i mase sjemenki uzetih zajedno sa otpacima i primjesama (masa radnog uzorka) izražen u postotku.
Postupak određivanja čistoće je slijedeći: Izdvojimo radni uzorak i izvažemo ga. Potom se iz radnog uzorka na glatkoj staklenoj ili porculanskoj ploči izdvajaju četiri komponente:
- čisto sjeme vrste koju ispitujemo
- druge vrste sjemena drveća i žbunja
- ostale vrste sjemena
- inertne materije
Pod čistim sjemenom smatra se sjeme koje pripada prijavljenoj vrsti ili varijetetu i koje je kao takovo determinirano.
Pod drugim vrstama se razumijeva sjeme poljoprivrednih vrsta, sjeme korovskih biljaka i drugo sjeme koje ne potiče od drveća i grmlja.
Pod inertnim materijama podrazumjevamo dijelove izlomljenih i oštećenih zrna, dijelovi klica koji su odvojeni, prazne (šture) sjemenke, zemlja, pijesak, kamenčići, dijelovi sjemenog ovoja, dijelovi stabljike ...
Poslije razdvajanja radnog uzorka na spomenute četiri frakcije vrši se mjerenje pomoću vage sa dovoljnom točnošću. Dobiveni rezultati se moraju slagati sa početnom masom uzorka te na kraju izrazimo u postotku čisto sjeme.
*Radni uzorak za čistoću uzima se iz prosječnog uzorka na način da se odvoji količina sjemena barem jednake ili nešto veće težine od propisane težine minimalnog radnog uzorka za čistoću ispitivane vrste sjemena
Sjeme se važe s točnošću od 0,001g, 0,01 ili 0,1g ovisno o propisanoj težini minimalnog radnog uzorka za čistoću (ISTA)
Iz radnog uzorka se izdvajaju 4 komponente:
I Čisto sjeme prijavljene i u laboratoriju determinirane vrste
II Druge vrste šumskog sjemena
III Ostale vrste sjemena
IV Inertne tvari
Svaka komponenta se posebno važe. Izračuna se učešće pojedinih komponenti u analiziranom radnom uzorku, u odnosu na težinu sve četiri komponente. Čistoća sjemena izražava se u postocima, na 1 decimalu. Suma postotaka mora biti jednaka 100,00. Komponenta koja iznosi manje od 0,05% navodi se kao prisutna u tragovima. sta inertne tvari koja iznosi više od 1% posebno se navodi u certifikatu.
2. Postupak određivanja apsolutne težine sjemena
Pod apsolutnom težinom sjemena razumijeva se težina 1000 zračno suhih sjemenki (plodova) ispitivane vrste izražene u gramima. To znači ako neko sjeme ima veću apsolutnu težinu od drugoga (misli se na sjeme iste vrste) onda ono ima bolja svojstva za sjetvu od sjemena sa manjom apsolutnom težinom jer ovo bolje klija i daje u prvih nekoliko godina jače biljčice.
Postupak je slijedeći: Izbrojimo 4x100 sjemenki za sitnije ili 4x50 sjemenki za krupnije sjeme iz partije čistog sjemena, izvažemo i preračunamo na 1000 sjemenki.
Iz dobro promiješane komponente čistog sjemena odvaja se, bez biranja, 4x100 sjemenki, krupnog sjemena 4x50 sjemenki (Pinus cembra, Castanea, Aesculus, Juglans, Quercus,…), kod veoma sitnog sjemena 4x200 sjemenki (Alnus, Betula, Morus, Populus, Ostrya, Salix,…). Pod partijom sjemena (plodova) razumijeva se sjeme iste vrste i odlike, koje potječe iz istog sjemenskog objekta i koje je na isti način i iste sezone brano, dorađeno i uskladišteno. Veće partije sjemena dijele se u manje, tzv. kontrolne jedinice, propisane težine. Svaka se stotina (50,200) posebno izvaže i izračuna prosječna težina 100, odnosno 1000 sjemenki. Razlika između najveće i najmanje vrijednosti vaganja pojedinih stotina ne smije biti veća od 5% težine najteže skupine kod sjemena čija težina iznosi više od 25g, a 10% kod sveg ostalog sjemena. U suprotnom analiza se mora ponoviti.
Apsolutna težina sjemena ispod 10g izražava se na 2 decimale, između 10 i 25g na 1 decimalu a iznad 25g bez decimale.
3. Opiši postupak određivanja apsolutne težine žira hrasta lužnjaka prema pravilima ISTA:
Iz dobro promiješane komponente čistog sjemena odvaja se, bez biranja 4x50 sjemenki. Svaka se stotina (50,200) posebno izvaže i izračuna prosječna težina 100, odnosno 1000 sjemenki
Razlika između najveće i najmanje vrijednosti vaganja pojedinih stotina ne smije biti veća od 5% težine najteže skupine kod sjemena čija težina iznosi više od 25g, a 10% kod sveg ostalog sjemena. U suprotnom analiza se mora ponoviti.
Apsolutna težina sjemena ispod 10g izražava se na 2 decimale, između 10 i 25g na 1 decimalu a iznad 25g bez decimale.
4. Opiši postupak određivanja aps. težine s sjemena obične smreke u skladu sa pravilima ISTA
Izbrojimo 4x100 sjemenki. Svaka se stotina (50,200) posebno izvaže i izračuna prosječna težina 100, odnosno 1000 sjemenki. Razlika između najveće i najmanje vrijednosti vaganja pojedinih stotina ne smije biti veća od 5% težine najteže skupine kod sjemena čija težina iznosi više od 25g, a 10% kod sveg ostalog sjemena. U suprotnom analiza se mora ponoviti. Apsolutna težina sjemena ispod 10g izražava se na 2 decimale, između 10 i 25g na 1 decimalu a iznad 25g bez decimale.
5. Hranjivo staničje u kotiledonima (supkama) odnosno čije sjeme sadrži endosperm (5): bagrem, breza, hrast, javor, joha, kesten, ljeska, orah i dr.
6. Sjeme ne sadrži endosperm (5): sjeme svih vrsta četinjača, bazga, božikovina, jasen, lipa, platana, magnolija i dr.
7. Nadzemno klijanje (epigeično) korjenčić prodire u tlo i razvija korjenove dlačice. Hipokotil raste i potiskuje sjemenu Ijusku prema gore i probija se na površinu tla zajedno sa kotiledonima, plumulom i sjemenom Ijuskom, koja često puta ostaje u tlu. Kotiledoni koji dalje rastu potiskuju sjemenu ljusku i na kraju je odbacuju na tlo. Oni se nakon toga raširuju i vrše ulogu listova. Plumula koja se nalazi između kotiledona, razvija se i stvara prve listove, tzv. primarne listove. Pravi listovi se tek pojavljuju treće godine.
Podzemno (hipogeično) klijanje razlikuje se od nadzemnog po tome, što ovdje kotiledoni ne izlaze potpuno iz sjemene ljuske i što ostaju u tlu. Takvi kotiledonni ne mogu preuzezi ulogu prvih listova nego se tek malo oboje u svijetlozeleno. U određenom trenutku plumula izlazi iz sjemene ljuske, razvija se i probija na površinu tla i stvara prve, primarne listove.
8. Sjeme klija nadzemno (5 vrsta): Acer (osim A. dasycarpum), Alnus, Betula, Carpinus, Celtis, Crataegus, Eucalyptus, Fagus, Ostrya, Populus, Salix, Tilis, Ulmus.
Sjeme klija podzemno (5 vrsta): Castanea, Quercus, Juglans, Corylus, Ginkgo
9. Građa klijanca: radikula, hipokotil, plumula, kotiledon(i), epikotil, primarni listovi, sjemena ljuske odbačena.
10. Proces bubrenja sjemena: bubrenje sjemena = povratna faza
- prodiranje vode u sjeme u početku je brzo, nakon nekoliko dana ono se usporava te potpuno prestaje u trenutku kada se njezin sadržaj poveća do određene granice
Prvi proces u razvoju suhog sjemena u novu biljku. (Bubrenje sjemena, pretvorba rezervnih tvari, početak rasta, npr. pucanje sjemene ljuske i pojava radikule, rast i razvoj klijanca)
11. Razlika između povratne i nepovratne faze klijanja sjemena:
1. bubrenje sjemena, 2. pretvorba rezervnih tvari, 3. početak rasta, npr. pucanje sjemene ljuske i pojava radikule, 4. rast i razvoj klijanca.
Bubrenje sjemena je povratna faza jer se sjeme može vratiti na početni volumen, odnosno voda koju je apsorbiralo ishlapi, dok su kod nepovratne faze klijanja – pretvorbe rezervnih tvari, masti i proteina iskorištenih za oksidaciju odnosno stvaranje šećera koji je mladoj biljci potreban kao izvor E kojeg ona potroši, stoga ciklus ne može biti povratan. Sam postupak klijanja odvija se u tri faze. U prvoj fazi koju zovemo bubrenje, sjeme samo skuplja vodu. U drugoj fazi klijanja počinje pretvorba rezervnih tvari. Prva faza je povratna (reverzibilna) dok druga faza je nepovratna (ireverzibilna). Probijanjem radikule kroz sjemenu ljusku počinje treća faza, u kojoj prevladavaju procesi rastenja.
12. Čimbenici potrebni za klijanje sjemena: za klijanje sjemena potrebni su:
vanjski uvjeti i sjeme treba biti interno spremno na klijanje;
VANJSKI UVJETI: voda, kisik, temperatura, svjetlo
13. Vanjski uvjeti potrebni za klijanje sjemena – ukratko pojasniti
Voda je potrebna za asimilaciju, adsorpciju, kolanje hranjivih tvari, rasti razvoj. Kisik je potreban za izmjenu tvari, odnosno nužan je za oksidaciju. Temperatura je ključna kod bubrenja. Svjetlo bez kojeg neke vrste ne mogu proklijati i zbog kojeg najčešće dolazi do neuspjeha u proklijavanju.
((Temperatura i vlažnost tla koji uzrokuju stres tijekom razdoblja nastanka i diobe glavni su vanjski čimbenici o kojima ovisi budući razvoj vegetacijskih vrhova .Kao važan čimbenik često se navodi i svjetlo, ali osim regulacije rasta izbojaka, svjetlo nema neposredni utjecaj na cvatnju četinjača. Stanje hranjiva u tlu (gnojiva) također utječe na cvatnju.))
14. Uloga vode u procesu klijanja sjemena: potrebna za procese apsorpcije, kolanja hrane, asimilacije, disanja i razvoja.
● sadržaj vode u tek proklijaloj sjemenci različit s obzirom na vrstu (čak do 172% težine u suhom stanju)
● brzina primanja vode različita
● npr:Quercus montana 91-145%, Quercus rubra 49-63%,…
-od vlage omekšala sjemena ljuska postaje propusna za kisik i CO2
-upijanjem vode započinju procesi izmjene enzima koji dovode do hidrolize tvari sadržanih u sjemenu.
15. Važnost kisika u procesu klijanja sjemena: kad sjeme počne sa klijanjem, znatna energija troši se na asimilaciju. Potrebna E se dobiva od izazvanog procesa respiracije tj. od izgaranja, oksidacije šećera koji nastaje razgradnjom masti i proteina.
- sjeme ne klije ako:
● nema dovoljno kisika
● sjemena ljuska nije propusna za kisik
● ako je previše vode (vlage)
● ako je sjeme preduboko zasijano
Kisik je potreban za izmjenu tvari. Ako nedormantno sjeme izložimo čistom ugljičnom dioksidu, ono postaje dormantno i ne reagira na stratifikaciju.
16. Temperatura u procesu klijanja, objasni Van't Hoffovo pravilo: Temp. utječe na bubrenje koje se odvija prema van't Hoffovom pravilu prema kojem se brzina kem. reakcija udvostručuje kada se temp. okoline poveća za 10oC. Primjer: sjeme vrste Pinus nigra pri 25°C završi bubrenje za 18 sati, a pri temperaturi 35°C za 10 sati. Enzimi u sjemenu su neaktivni na temp. točke ledišta, aktivnost im raste s porastom temp. do određene granice a zatim se usporava i potpuno prestaje. Sjeme najbolje klije na optimalnoj temperaturi. Smreka na 27 °C.
17. Vanjski uvjeti potrebni za klijanje sjemena obične smreke prema pravilima ISTA-e:
Sjeme vrste Picea abies, obična smreka, pri 7-8°C isklije za 73 dana, pri 35°C za 13 ¼ dana. Optimalna temperatura za klijanje sjemena smreke je 27°C. Za vrijeme ljetnih vrućina klijance je dobro zasjeniti. ((Sjeme smreka sa sadržajem vlage od 4 do 8 % čuvamo u hermetički zatvorenim posudama na temperaturi od 1 do 5°C. U navedenim uvjetima uz stalno održavanje navedenog sadržaja vlage sjeme se uspješno čuva od 5 do 17 godina. Sadržaj vlage od 7 % optimalan kada je riječ o čuvanju sjemena obične smreke u hermetički zatvorenim posudama.))
Sjeme većine vrsta smreka klija odmah bez prethodne stratifikacije, ali za pojedine vrste je preporučljivo stratificiranje prije sjetve. Namakanje u hladnoj vodi ili kraći periodi hladne stratifikacije povećavaju energiju klijavosti.
Kod obične smreke kao indikator zrelosti sjemena možemo koristiti sadržaj vlage koji se kreće oko 30 % ili manje.
18. Temperatura kao uzročnik relativne dormantnosti sjemena:
(Najčešće je za savladavanje dvostruke dormantnosti dovoljno da se sjeme tretira hladnim stratificiranjem. Za toplu stratifikaciju najoptimalnija je promjenjiva temperatura od 20-30ºC, a više ili manje stalna temperatura (21ºC -24ºC) imat će također povoljan učinak. Po završetku stratifikacije klijanje se najbolje odvija na temperaturama između 21ºC i 27ºC. Temperatura hladne stratifikacije je važna jer se proces naknadnog dozrijevanja odvija na temperaturi između 13ºC i 16ºC i prestaje na višim temperaturama. Za većinu sjemena najoptimalnija temperatura stratifikacije je na 5ºC.
Na višim temperaturama (npr. 10ºC) postupak naknadnog dozrijevanja trajat će dulje.)
19. Objasni utjecaj svjetla na proces klijanja sjemena: sjemenu nekih vrsta više odgovara difuzno svjetlo, a sjemenu drugih potpuna tama. Najčešći neuspjesi i poteškoće u naklijavanju sjemena događaju se zbog nepoznavanja potrebe sjemena za svjetlom. Utjecaj svjetla različitih valnih duljina na klijanje sjemena nekih vrsta: od 500-700 nm optimalno, od 700 – 800nm klijanje u tami.
20. O čemu ovisi stupanj dormantnosti sjemena:
Stupanj dormantnosti može ovisiti o: 1.Starosti biljke, 2.Stanju hranjiva i vode u matičnoj biljci,
3.Klimatskim uvjetima za vrijeme sazrijevanja sjemena,..
Može varirati od godine do godine na istom lokalitetu, a isto tako i kod različitih lokaliteta iste godine. Kod nekih vrsta dormantnost može varirati zbog geografske rasprostranjenosti te vrste
21. Podjela dormantnosti listopadnog drveća:
Vrsta dormantnosti Uzročnici dormantnosti Postupci za savladavanje dorm. Primjeri
Dormantnost uvjetovana vanjskim čimbenicima
Fizička Nepropusnost sjemene
ljuske za vodu Skarifikacija Robinia pseudoacacia
Kemijska Inhibitori u perikarpu Odstranjivanje usplođa ili ispiranje Comptonia peregrina
Mehanička Meh. otpor usplođa za
rast embrija Različite metode za
odstranjivanje
usplođa ili ljuske
orašarke Crataegus coccinia
Dormantnost uvjetovana unutarnjim čimbenicima
Morfološka Nerazvijenost embrija Toplo-vlažni postupak Pojavljuje se
samo u
kombinaciji sa
drugim uzročnicima
Fiziološka Mehanizam fiziološke inhibicije klijanja
Blaga Mehanizam slabe
fiziološke inhibicije Kratkotrajna stratifikacija, stimulatori rasta,
suho skladištenje Nešto malo kod Betula pubescens
Srednja Mehanizam srednje
fiziološke inhibicije Dugotrajna stratifikacija ili
primjena GAS-a Acer saccharum
Jaka Mehanizam jake fiziološke inhibicije Dugotrajna stratifikacija Sorbus aucuparia
Morfološko-fiziološka (kombinirana)
Kombinacija mehanizma fiziološke inhibicije i slabo razvijenog embrija
Jaka Kombinacija slabo
razvijenog embrija i
mehanizma jake fiziološke
inhibicije klijanja Toplo-hladna stratifikacija Fraxinus excelsior
Jako dormantan epikotil Kombinacija slabo
razvijenog embrija i
mehanizma jake fiziološke
inhibicije rasta epikotila Toplo-hladna stratifikacija Viburnum opulus
22. 5 vrsta čije sjeme ima izraženu jednostruku dormantnost:
Albizia sp., Gleditsia triacanthos, Gymnocladus dioicus, Cytisus sp., Cladrastis lutea i Robinia sp.
5 vrsta čije sjeme ima izraženu dvostruku dormantnost:
Celtis, Cercis, Cornus, Crategus, Prunus, Taxus i dr.
- jedan uzrok (nepropusna sjemena ljusaka) ili dva (nepropusna Ijuska i nerazvijen embrio).
23. Dormantnost sjemena uzrokovana vanjskim čimbenicima:
voda, kisik, svjetlo, tempreratura
24. Objasni dormantnost sjemena uzrokovanu unutarnjim čimbenicima:
Dormantnost zbog embrija(morfološka)
Ova vrsta dormantnosti povezana je s uvjetima u samom embriju koji onemogućuju klijanje čak i u idealnim uvjetima. Embriju je potrebno razdoblje naknadnog dozrijevanja pomoću hladne i vlažne stratifikacije nakon koje započinju biokemijski procesi koji omogućuju početak klijanja sjemena. Kod nekih vrsta radikula (primarni korijen) pojavljuje se za vrijeme hladne stratifikacije što upućuje da je sjeme spremno za sjetvu.
Fiziološka- zbog odnosa hormona.
25. Neki od načina svladavanja dormantnosti sjemena u prirodi:
- sjeme vrste Cornus sp. iz ptičjeg izmeta
-plodove brekinje i ostalih vrsta sa mesnatim usplođem rado jedu ptice raznoseći njihovo sjeme na veće udaljenosti.
- prolaskom kroz probavni trakt ptice sjeme biva stratificirano, ranije proklija i sadnice u početku imaju bolji rast
26. Navedi i objasni načine svladavanja dormantnosti uslijed nepropusne sjemene ljuske:
Sjeme može imati tvrdu ljusku koja je nepropusna za vodu. Ovakvu ljusku potrebno je omekšati ili oštetiti kako bi se omogućilo upijanje vode i početak klijanja. Jedan od prvih preduvjeta za klijanje sjemena je sposobnost upijanja vode. Radi lakšeg klijanja, sjeme vrsta Albizia sp., Gleditsia triacanthos, Gymnocladus dioicus, Cytisus sp., Cladrastis lutea i Robinia sp. potrebno je samo skarificirati.
Dormantnost zbog nepropusnosti sjemene ljuske može se savladati slijedećim postupcima:
(1) jesenskom sjetvom (prepuštanje prirodnim mikrobiološkim, fizičkim i kemijskim uvjetima u tlu);
(2) mehaničkim sredstvima poput turpije ili trešnjom sjemena u bubnjevima ili miješalicama obloženim brusnim papirom. Za veće količine sjemena koriste se strojevi.
(3) Korisno je i močenje u vrućoj vodi. Vodu je potrebno zagrijati na 88ºC, preliti po sjemenu i ostaviti 6 do 12 (24) sata. Nakon toga vodu je potrebno odliti i sjeme zasijati. Nabubrenost sjemena pokazatelj je količine upijene vode.
(4) Kemijsko tretiranje kiselinom omekšava sjemenu ljusku. Koristi se koncentrirana sumporna ili nitratna kiselina. U radu s kiselinom potreban je poseban oprez (zaštitne naočale i odijelo). Sjeme staviti u suhu staklenu posudu i preliti kiselinom. Omjer sjemena i kiseline mora biti 1:2. Potrebno je više puta promiješati, te kontrolirati debljinu ljuske. Nekoliko sjemenki izvaditi, isprati, prerezati na pola. Različite partije sjemena iste vrste mogu imati tanju ili deblju ljusku. Odliti kiselinu kroz sito, sjeme ispirati hladnom vodom 5-10 minuta. Raširiti sjeme po papiru i ostaviti da se osuši na sobnoj temperaturi.
27. Što je meh. skarifikacija sjemena i na koji način ju možemo obaviti:
Postupak za svladavanje dormantnost zbog nepropusnosti sjemene ljuske:
a) ručna-za male partije sjemena ili pojedinačne sjemenke razne naprave ručne izrade-brusilice, nožići i sl.,,brusni papir od pijeska i sl.
b) strojna-za velike partije sjemena -
skarifikator – Brigham i Hoover
Sjeme lepiranjača i nekih drugih vrsta postaje propusno z vodu zbog čega lakše klije ako mu se vanjska ljuska izgrebe nekim brusnim sredstvom. To se može uraditi na više načina: ručno, slobodnim padom ili u bubnjevima koji su iznutra obloženi brusnim papirom ili u mješalicama s grubim pijeskom, krhotinama stakla ili oštrobridnim šljunkom, zatim grebanjem u aparatima s kosturima (diskovima), od brusnog papira ili kamena i sl. Finoća brusnog sredstva i trajanje tretmana razlikuju se od od vrste do vrste, a pijesak ili šljunak moraju biti takvih dimenzija da ih se lako može odvojit od tretiranog sjemena.
28. Objasni postupak skarifikacije sjemena u vreloj ili vrućoj vodi, kod sjemena kojih vrsta se najčešće provodi ta metoda:
Močenje u vrućoj vodi. Vodu je potrebno zagrijati na 88ºC, preliti po sjemenu i ostaviti 6 do 12 (24) sata. Nakon toga vodu je potrebno odliti i sjeme zasijati. Nabubrenost sjemena pokazatelj je količine upijene vode.
Tropske vrste: papaya, baobab, banana
29. Objasni postupak skarifikacije kiselnom – kod sjemena kojih vrsta se može provoditi ta metoda?
Kemijsko tretiranje kiselinom omekšava sjemenu ljusku. Koristi se koncentrirana sumporna ili nitratna kiselina. U radu s kiselinom potreban je poseban oprez (zaštitne naočale i odijelo). Sjeme staviti u suhu staklenu posudu i preliti kiselinom. Omjer sjemena i kiseline mora biti 1:2. Potrebno je više puta promiješati, te kontrolirati debljinu ljuske. Nekoliko sjemenki izvaditi, isprati, prerezati na pola. Različite partije sjemena iste vrste mogu imati tanju ili deblju ljusku. Odliti kiselinu kroz sito, sjeme ispirati hladnom vodom 5-10 minuta. Raširiti sjeme po papiru i ostaviti da se osuši na sobnoj temperaturi.
Ta metoda se može provoditi kod sjemena vrste Gymnocladus dioicus i Cercis canadensis.
Mahunarke.
30. Objasni način svladavanja unutarnje dormantnosti sjemena?
Svladavanje unutrašnje dormantnosti .
- hladno stratificiranje
Primjer: rod Sorbus, cca 120 dana na 3-5ºC
Primjer: rod Pyrus, cca 90-120 dana na 3-5ºC
- kombinirano toplo i hladno stratificiranje
(Za toplu stratifikaciju najoptimalnija je promjenjiva temperatura od 20-30ºC, a više ili manje stalna temperatura (21ºC -24ºC) imat će također povoljan učinak. Po završetku stratifikacije klijanje se najbolje odvija na temperaturama između 21ºC i 27ºC.
Temperatura hladne stratifikacije je važna jer se proces naknadnog dozrijevanja odvija na temperaturi između 13ºC i 16ºC i prestaje na višim temperaturama. Za većinu sjemena najoptimalnija temperatura stratifikacije je na 5ºC.
Na višim temperaturama (npr. 10ºC) postupak naknadnog dozrijevanja trajat će dulje.
Primjer: vrsta Prunus avium, 21 dan na 21ºC + 84-105 dana na 5ºC )
- kemijsko tretiranje (kiseline)
31. Nabroji 5 vrsta čije sjeme ima izraženu unutarnju dormantnost
Sorbus, Pyrus, Prunus avium.
32. Postupak provođenja hladne stratifikacije sjemena
Za većinu sjemena najoptimalnija temperatura stratifikacije je na 5ºC. Na višim temperaturama (npr. 10ºC) postupak naknadnog dozrijevanja trajat će dulje. Sjeme se ovisno o vrsti (rod Sorbus, cca 120 dana na 3-5ºC, rod Pyrus, cca 90-120 dana na 3-5ºC, vrsta Prunus avium, 21 dan na 21ºC + 84-105 dana na 5ºC.
33. Vanjski čimbenici koji utječu na uspješnost provođenja hladne stratifikacije sjemena
kisik, voda, svjetlo, temperatura
Kisik je potreban za izmjenu tvari. Ako nedormantno sjeme izložimo čistom ugljičnom dioksidu, ono postaje dormantno i ne reagira na stratifikaciju.
Za uspješnu stratifikaciju sjeme treba upiti vodu, biti u uvjetima određene aeracije (dovoljno kisika) i biti na odgovarajućoj temperaturi tijekom točno određenog vremena.
Upijanjem vode započinju procesi izmjene enzima koji dovode do hidrolize tvari sadržanih u sjemenu.
Tijekom stratifikacije sjeme se ne smije osušiti jer to može spriječiti naknadno dozrijevanje.
Vrijeme stratifikacije također je važno jer oslobađa sjeme dormantnosti i omogućuje ujednačenije i brže klijanje. Vrijeme je usko povezano s temperaturom. Najkraće vrijeme naknadnog dozrijevanja postiže se na optimalnim temperaturama za hladnu stratifikaciju. Unutar jedne partije sjemena pojedinim sjemenkama potrebno je različito vrijeme stratifikacije. Fordham je primijetio da sjeme vrste Cedrus deodara bez hladne stratifikacije klije sporadično tijekom dva mjeseca. Dva mjeseca hladne stratifikacije rezultiraju ravnomjernom klijavošću unutar 4 do 7 dana.
34. Objasni postupak toplo-hladne stratifikacije sjemena, kod kojih vrsta se najčešće provodi
Prunus avium, 21 dan na 21ºC, pa 84-105 dana na 5ºC .
35. Objasni kako se svladava dvostruka dormantnost kod sjemena, nabroji 5 vrsta čije sjeme ima izraženu dvos.dorm.
Dvosturka dormantnost je kombinacija dormantnosti zbog nepropusnosti sjemene ljuske i unutrašnje dormantnosti sjemena. Najčešće je za savladavanje dvostruke dormantnosti dovoljno da se sjeme tretira hladnim stratificiranjem. No katkada je potrebno da se sjeme tretira kipućom vodom, sumpornom kiselinom ili skarificiranjem.
Mnoge vrste sjemena, osobito onog šumskog, imaju tvrdu nepropusnu sjemenu ljusku i dormantan embrio. Sjemenu ljusku ili perikarp ploda treba omekšati da bismo omogućili upijanje vode. Nakon toga hladno i vlažno razdoblje bit će dovoljno za savladavanje dormantnosti embrija.
Dvostruko je dormantno sjeme mnogih vrsta : Celtis, Cercis, Cornus, Crategus, Prunus, Taxus i dr.
36. Objasnite utjecaj mesnatog usplođa na klijanje sjemena.
Mesnati plodovi su oni koji imaju mesnato usplođe poput vrsta iz rodova Malus, Pyrus, Prunus, Cornus, Cotoneaster, Magnolia, Euonymus.Istraživanja su dokazala postojanje inhibitora rasta u mesnatom usplođu. Vrsta Liriope muscari posijana sa usplođem, isklijala je u malom postotku (25 do 38 %), ali kada je usplođe odvojeno, prosječna klijavost bila je 90 % i više.
Odvajanjem mesnatog usplođa ili sjemene ljuske smanjuje se mogućnost nastanka gljiva i bakterija tijekom čuvanja.
Očišćeno sjeme može se osušiti i tretirati odgovarajućim fungicidom i čuvati do sjetve ili stratifikacije.
Sjeme se može odvajati od usplođa ručno, a za veće količine koriste se strojevi.
37. Nabrojite biljne hormone i antihormone te objasnite utjecaj abscizinske kiseline (ABA) na klijanje sjemena.
Hormoni: auksini, giberelini i citokinini.
Antihormoni: ABA, Osim ABA na dormantnost sjemena ponekad uzrokuje i salicilna kiselina, kumarin, skopoletin=BLASTOKOLINI, nalaze se u često u mesnatom dijelu ploda
ABA potiče dormantnost sjemena. Nagomilavanje ABA u sjemenu zbog kočenja klijanja bitan je čimbenik dormantnosti sjemena. U mesnatom dijelu ploda (usplođu) koncentracija ABA je visoka.
38. Odnos antihormona i hormona tijekom stratifikacije sjemena?
Odnos ABA, Cytokinina i GA3 u ovisnosti o duljini stratifikacije
Odnos ABA i GA u sjemenu i pupovima u razdoblju rujan-travanj
Primjer: u sjemenu oraha, jabuke, ruže,… stratifikacija (prirodna ili umjetna) uzrokuje smanjenje sadržaja ABA i pospješuje klijanje.
39. Objasnite postupak i uvjete ispitivanja klijavosti sjemena obične smreke prema pravilima ISTA?
Prema Pravilima ISTA (International Rules for Seed Testing), uvjeti za ispitivanje klijavosti obične smreke, Picea abies su slijedeći:
- medij: na filter papiru (engl. Top of paper; TP), 3×100 sjemenki za tri klijalice
- temperatura: 20-30ºC
- prvo brojanje: 7 dan, to je energija klijavosti sjemena
- zadnje brojanje: 21 dan
Opaska: Klijanci se dakle broje i evidentiraju 7., 14. i 21. dan a suma daje laboratorijsku klijavost sjemena.
40. Što je to klijavost, a što je energija klijavosti sjemena?
Pod pojmom «klijavost sjemena» podrazumijeva se broj sjemenki ispitivane vrste uzetih iz komponente čistog sjemena, koje su normalno isklijale u određenim uvjetima i u određenom roku, izražen u postotku od ukupnog broja sjemenki uzetih u ispitivanje iz komponente čistog sjemena.(B. Regent, 1980.).
Prvo brojanje vršeno 7. dana podrazumijevaju energiju klijavosti sjemena, odnosno sjemenke proklijale u 1 tjednu.
41. Formule za obračun uporabne vrijednosti sjemena.
U=Č×K/100 ili U=Č×K×E/10000
U- uporabna vrijednosti sjemena
Č- čistoća sjemena
K- klijavost sjemena (suma)
E- energija klijavosti sjemena (broj proklijalih u prvom tjednu)
42. Formula za izračun broja biljaka koje se mogu dobiti iz 1 kg sjemena.
Broj biljaka, P, koje se proizvedu iz 1 kg datog sjemena može se izračunati prema formuli:
P = Č x K x 100 / A P-broj klijavih sjemenki u 1 kg sjemena A-apsolutna težina sjemena
43. Vrste klijalica.
Otvorene, zatvorene i sobne. Postoje i klijalice sa kombinacijom svih triju tipova. U svim tipovima klijalica, bolja kontrola temperature postiže se ukoliko su one smještene u klimatiziranim prostorima.
Svaka klijalica, na ovaj ili onaj način, mora osigurati najvažnije uvjete za klijavost: VLAGU, TOPLINU, KISIK I SVJETLO. U RH postoje 2 ISTA laboratorija od čega je 1 akreditiran (Osijek) ali ne vrši ispitivanja na sjemenu šumskih vrsta. Od ukupno 168 ISTA laboratorija u svijetu, samo 100 ima akreditaciju, a za ispitivanje sjemena šumskih vrsta akreditirana su 33 laboratorija; 31 laboratorij ima akreditaciju za ispitivanje klijavosti, 25 za ispitivanje vitaliteta, 6 za određivanje zdravstvenog stanja sjemena,…
Međunarodna Pravila za testiranje sjemena (ISTA) osmišljena su primarno za standardizaciju postupaka testiranja sjemena i za izdavanje međunarodnih certifikata (International Seed Lot Certificates). Tijekom povijesti konstruirano je mnogo vrsta klijalica za ispitivanje klijavosti sjemena. U zadnje vrijeme, naglim razvojem znanosti i tehnologije, proizvedene su klijalice u kojima se postižu gotovo pa idealni uvjeti za ispitivanje klijavosti sjemena. ISTA – The International Seed Testing Association = međunarodna organizacija za ispitivanje sjemena, Bassersdorf, CH-Switzerland.
44. Otvorene klijalice. Prednosti i nedostaci.
Postoji veliki broj klijalica ovog tipa, većina ih je Europskog porijekla. Dvije glavne vrste otvorenih klijalica su: Jacobsenov uređaj (Kopenhagenski spremnik) (filter papir) i Rodewaldov uređaj (kremeni pijesak)
Jacobsenov uređaj Radi bolje kontrole temperature vode klijalicu valja staviti u klimatiziranu prostoriju. Filter papir na kojem se nalazi sjeme spojeno je stijenjem na spremnik s vodom. Vlažnost se održava okrenutim lijevkom (zvonolikog oblika) od stakla ili plastike. Svjetlost dolazi od umjetnog izvora obješenog iznad sjemena, tako da svi uzorci mogu biti podjednako osvijetljeni. Npr.: Jacobsenova klijalica skupna pojedinačna i mala; Krstićeva klijalica, Češka klijalica, stolovi za ispitivanje klijavosti engl. Germination table-Jacobsenova klijalica proizvođača BCC, Švedska.
Krstićeva klijalica sastoji se od spremnika sa vodom koji se nalazi na drvenom postolju. U spremniku sa vodom nalaze se dva grijača spojena na termostat i rele, spremnik za vodu ima pipu za ispust vode. Klijalice su pokrivene staklenim poklopcima, svaka sa svojim i ima ih dvadesetijedna (7×3).
Češka klijalica sastoji se od spremnika za destiliranu vodu, podloška za sjeme na kojem se nalazi filter papir koji upija destiliranu vodu iz spremnika i poklopca u obliku obrnutog ljevka koji ima otvor za prozraku.
Jacobsenova mala klijalica (sliče joj Steinerova i Libenbergova klijalica)- tanjur sa kremenim pijeskom, šamotna glinena podloga na kojoj su polja za sjemenke i stakleno zvono odn. poklopac sa otvorom na vrhu za prozračivanje.
Rodewaldov uređaj Sastoji se od plitke metalne kutije (od nehrđajućeg čelika) u kojoj se nalazi spremnik s termostatom za kontrolu temperature vode i ventilom za kontrolu razine vode. Iznad kutije, u jednoj ili više plitkih, poroznih glinenih zdjelica nalazi se tanki sloj pijeska. Stijenj dovodi vodu u pijesak. U nekim Rodewaldovim klijalicama sjeme klija na filter papiru (s rubovima savinutim prema gore), položenom na vlažni pijesak. U drugom tipu klijalica sjeme se nalazi u porculanskim zdjelicama koje su čvrsto utisnute u pijesak. Radi smanjenja evaporacije kutija ima stakleni poklopac koji propušta svjetlost. Ova klijalica rijetko se koristi u modernim laboratorijima za ispitivanje sjemena drveća i grmlja, ali je zato češća u stanicama za ispitivanje poljoprivrednog sjemena.
Npr.: Rodewaldova klijalica, vegetacijske posude.
Vegetacijske posude mogu biti načinjene od porculana, lima ili drveta, dimenzija 10×10×10 cm najčešće, sadrže kremeni, sterilni, stalno vlažni pijesak.
Prednosti: svi uzorci mogu biti jednakomjerno osvijetljeni, dobra kontrola temperature klijanja. Nedostatci: potreban je veliki laboratorijski prostor.
45. Zatvorene klijalice.
Prednosti i nedostatci.
Temperatura, vlažnost i u manjoj mjeri svjetlost automatski se kontroliraju. Sjeme je smješteno na otvorene podloške ili plitke zdjelice sa supstratom za klijanje. Podlošci ili zdjelice nalaze se na perforiranim policama koje se protežu uzduž i poprijeko uređaja. Npr.: Snijders, Hoffman Manufacturing Co., BCC, Toshiba, Ademco.
Prednosti: - može se testirati puno uzoraka, velika učinkovitost
- ne zauzima veliki laboratrorijski prostor
- pogodne za testiranje vrsta sitnog sjemena
Nedostaci: - unutar klijalice, svi uzorci nisu jednakomjerno osvijetljeni, lampe su postavljene niz stranice ili iza uređaja
- uzorci bliže sredini dobivaju manje svjetla od onih na rubovima
- nisu praktične za testiranje vrsta krupnog sjemena (Aesculus, Castanea i Quercus)
Potrebno je mijenjati položaj uzoraka na polici ili prilikom kontrole klijanacaokretati policu za 90°
Sobne klijalice
Veliki uređaji u koje mogu stati osobe koje se bave testiranjem. Grijanje se postiže komprimiranim zrakom. Vlaga se obično regulira pomoću zasebnih kontejnera. Prikladne za testiranje mnogih vrsta krupnog sjemena (Aesculus, Castanea, Quercus).
Stol za postizanje različitih temperatura: Prednost: omogućuje izvođenje većeg broja testova istovremeno na različitim temperaturama. Nedostatak: na jednoj temperaturi može se testirati mali broj uzoraka.,
46. Načini kontrole temperature u zatvorenim klijalicama.
Vodena izolacija (Voda čiju temperaturu regulira termostat protječe cijevima između vanjskih i unutarnjih stranica klijalice (ali ne i poklopca)), komprimirani zrak (Ventilatori pokreću zrak do spirala za grijanje/hlađenje, te kroz unutrašnjost uređaja ) i vodena zavjesa (Voda koja se koristi za ovlaživanje uređaja služi i za kontrolu temperature. Voda određene temperature stalno protječe i spušta se niz stranice uređaja).
47. Načini kontrole vlage u zatvorenim klijalicama.
Vodena zavjesa (visoka cijena) ili postavljanje ovlaživača (ne postiže 100%vlažnost). Primjena plastičnih posuda koje održavaju vlastitu vlažnost zraka (Petrijeva posuda). U navedene posude poslažu se uzorci koje testiramo. Moguće je održavati 100% vlažnost zraka.
48. Podloge za ispitivanje klijavosti sjemena.
Općenito
Pravila ISTA definiraju supstrate u skladu sa međunarodnim standardima. „Medij za rast“ je općenit pojam za sve supstrate - papir, pijesak i ostale medije poput organske mješavine treseta, pijeska, perlita itd. Mješavina treseta, pijeska, perlita i drugih materijala definira se kao „Organski medij za rast“ ili bolje rečeno kao „Kompost“. Pravila ISTA definiraju glavne parametre koji se uzimaju u obzir kod svih medija: vodna retencija, pH, provodljivost, čistoća i štetnost medija. U priručnicima ISTA opisani su postupci za mjerenje parametara kod medija za ispitivanje klijavosti sjemena (engl. Standard Operating Procedures, kratica SOP). Opisani su i postupci za mjerenje temperature u laboratorijima za ispitivanje klijavosti. Kod pijeska i „Organskog medija za rast”, pomiješa se jedan volumen medija sa pet volumena vode koja će se koristiti u ispitivanju klijavosti. Sve se zajedno miješa 5 minuta a zatim ostavi da odstoji najmanje 2 a najviše 24 sata. Nakon stajanja, sve se opet promiješa i izmjeri pH vrijednost. Kod medija od papira, uzorci na kojima će se vršiti ispitivanje klijavosti navlaže se vodom koja će se koristiti u ispitivanju, a pH se mjeri na površini papira, pH se mjeri pomoću baždarenog pH metra ili pomoću pH papira. Pravila ISTA priznaju tri medija za ispitivanje klijavosti sjemena: papir, pijesak i organski medij.
49. Nedostatci ispitivanja klijavosti sjemena na podlozi od filter papira.
Za klijanje sitnog nedormantnog sjemena može se koristiti bilo koji filter ili upijajući papir koji odgovara određenim specifikacijama. Može se koristiti i krep papir
- brzo širenje plijesni, sjemenke treba rasporediti na veći međusobni razmak
- gnjile ili pljesnive sjemenke treba uklanjati tijekom ispitivanja odnosno po potrebi zamijeniti papir
50. Načini ispitivanja klijavosti sjemena na podlozi od filter papira.
Prema Pravilima ISTA, ispitivanje klijavosti sjemena na medijima od papira može se vršiti na jedan od slijedećih načina:
1. Na papiru (egl. Top of paper (TP)), sjeme se stavlja na papir U otvorenim klijalicama sjemenke se prekrivaju preokrenutim lijevkom ili zvonolikom posudom koja mora dodirivati papir oko ruba. Radi prozrake, lijevak ili zvonolika posuda, moraju imati mali otvor u gornjem dijelu.
2. Između papira (engl. Between paper (BP)), koristi se za sjeme poljoprivrednih i hortikulturnih vrsta.
Sjeme se stavlja na papir koji se koji se nakon toga presavije ili smota i postavi u horizontalni ili vertikalni položaj u klijalici. Praktična provjera vlažnosti papira: papir ne smije biti toliko vlažan da se stvori vodeni ovoj oko prstiju ukoliko ga jače pritisnemo.
51. Prednosti i nedostaci ispitivanja klijavosti sjemena na podlozi od pijeska.5
Prednosti: - pijesak usporava razvoj mikroba
- omogućava dobru opskrbljenost sjemena vlagom
Nedostaci: - ispreplitanje korijena
- kod neujednačenog klijanja, vađenjem klijanaca koji su ranije proklijali, može se oštetiti sjeme ili klijanac koji se tek razvija
Isti pijesak može se koristiti više puta, no prije svakog ispitivanja, potrebno ga je sterilizirati. Pijesku je potrebno dodati vodu do razine od 50-60 % retencijskog kapaciteta za vodu, ipak točna količina ovisi o tipu pijeska i vrsti sjemena koje se ispituje. Kod vrsta krupnog sjemena, početna razina vlage mora biti veća jer ono upija vlagu puno brže. Tijekom ispitivanja, ukoliko se pijesak osuši, potrebno ga je vlažiti.
52. Načini ispitivanja klijavosti sjemena na podlozi od pijeska.
Sterilni pijesak koristi se kod ispitivanja klijavosti vrsta krupnog sjemena (Quercus, Aesculus i Castanea) ili vrsta sa dugim periodom klijanja (Carpinus, Fraxinus i Rosa).
Dvije priznate metode za ispitivanje sjemena u pijesku:
1. Metoda “na pijesku” (engl. “top of sand” (TS)) – kod vrsta krupnog sjemena i onih vrsta koje zahtijevaju svjetlo za klijanje. Sjeme se čvrsto utisne na površinu pijeska, ali se NE prekriva.
2. 2. Metoda “u pijesku” – (engl. “in sand” (S)) - kod vrsta koje zahtijevaju dugo razdoblje hladne stratifikacije i/ili toplu stratifikaciju i onih vrsta koje kliju u tami. Sjeme se stavlja na sloj vlažnog pijeska a zatim prekrije slojem debljine 1-2 cm.
Ostali mediji.
Zemlja
Zemlju je teže standardizirati, pa se njena uporaba u pravilu ne preporučuje. Ukoliko se koristi zemlja, savjetuje se sterilizacija. Pravila ISTA preporučuju vrstu zemlje koja se može koristiti (humusno-ilovasta, treset, vermikulit).
Drugi mediji
Pravila ISTA ne preporučuju uporabu drugih medija.
U neslužbenim ispitivanjima može se koristiti medij koji:
- nije toksičan za sjeme ispitivane vrste
- ne sadrži plijesni ili mikroorganizme
- osigurava dobru opskrbu vlagom i kisikom
Ponekad se koristi “Kimpak”, usitnjeni kamen plavac, perlit, vermikulit ili se supstarati kombiniraju.
53. Objasnite razliku između testova klijavosti i vitaliteta.
Kod dormantnih vrsta sjemena ili kod sjemena kod kojeg ispitivanje klijavosti relativno dugo traje ne određuje se klijavost, nego vitalitet. Pod pojmom vitalitet ili «životna sposobnost sjemena» podrazumijeva se broj za život sposobnih sjemenki (B. Regent, 1980.). Pod pojmom «klijavost sjemena» podrazumijeva se broj sjemenki ispitivane vrste uzetih iz komponente čistog sjemena, koje su normalno isklijale u određenim uvjetima i u određenom roku, izražen u postotku od ukupnog broja sjemenki uzetih u ispitivanje iz komponente čistog sjemena (B. Regent, 1980.). Test «klijavosti» definiran je kao metoda za mjerenje postotka sjemena koje je sposobno da se razvije u «normalne klijance» (tj. ima sposobnost klijanja). Najvažnija razlika između testova klijavosti i vitaliteta je da test «klijavosti» mjeri «trenutno stanje» (tj. sjeme koje je «proklijalo»), dok test «vitaliteta» daje procjenu «moguće potencijalne klijavosti». To znači da iako «vitalno» sjeme ima sposobnost razvoja u «normalne» klijance, ono ne mora nužno imati sposobnost klijanja. Zaključak je da «test klijavosti» ne mjeri istu sposobnost kao i «test vitaliteta», te «klijavost» i «vitalitet» nisu sinonimi (Peter G. Gosling, Forestry Commission Research Agency, Velika Britanija). Testom klijavosti sjemena gotovo uvijek se dobivaju kompleksniji i niži rezultati u odnosu na testove vitaliteta (tetrazol, indigokarmin itd.).
Metode za brzo određivaje vitaliteta šumskog sjemena možemo svrstati u 5 osnovnih skupina:
I Mehaničke metode: a) metoda na prerez
b) metoda potapanja u vodi
II Biokemijske metode: A) obojavanje mrtvih sjemenki:
a) indigokarmin metoda
b) metoda kiselog fuksina
B) obojavanje živih sjemenki
a) Dimitriewiczeva metoda
b) metoda selena i telura
c) metoda tetrazola
III radiografska metoda
IV metoda rastenja oslobođenih embrija
V razne druge metode
54. Objasnite određivanje vitaliteta sjemena metodom na prerez.
To je mehanička metoda, radi se poprečni ili uzdužni rez na sjemenu i daje visoke i nepouzdane rezultate jer se vitalnost sjemena određuje samo vizualnim putem, odnosno na bazi izgleda sjemena.
55. Objasnite određivanje viteliteta sjemena metodom potapanja u vodi.
Drugi naziv za tu metodu je flotacija, isto mehanička metoda, nepouzdana, temelji se na pretpostavci da sjeme koje je vitalno tone na dno, a ono koje nije ostaje plutati.
56. Objasnite određivanje vitaliteta sjemena radiografskom metodom.
Zrake prodiru kroz sjeme i jasno ocrtavaju pojedine dijelove sjemenke pa se lako može vidjeti koji dijelovi sjemenke su vitalni a koji nisu.
57. Objasnite određivanje vitaliteta sjemena metodom rastenja oslobođenjih embrija.
Embrij se oslobađa iz sjemena, stavlja se u inkubaciju na rastenje pod određenom temperaturom, vlagom i osvjetljenošću. Zatim se vizualno određuje koji embriji su narasli a koji nisu.
58. Objasnite postupak postupak provođenja vitaliteta sjemena metodom tetrazola na primjeru sjemena obične smreke.
1. Vrsta/Porodica: Picea, Pinaceae; obična smreka. 2. Pribor: Zdjelice (4x50 ml), igla (lanceta), skalpel, podložak za pripremu, filter papir, pinceta, podložak za procjenu. 3. Postupak pripreme sjemena: Pripremiti suho sjeme, ispitivanje se vrši u pravilu na 4x100 sjemenki, mi smo koristili samo 100 po osobi. 4. Priprema sjemena prije bojenja: Prerezati poprečno na visini od 2/3 od radikule kako bi otvorili embrijsku šupljinu. 5. Bojenje: 18 sati, 30ºC, 1,0% TZ-otopina. 6. Priprema za procjenu: Odvojiti embrio i ukloniti sjemenu ljusku. 7. Procjena: Najveća dopuštena površina neobojenog, mekanog i/ili nekrotičnog tkiva može biti – Sve mora biti obojeno, uključujući endosperm. Dozvoljena je mala površinska nekroza na vanjskom dijelu endosperma koja nesmije biti spojena s embrijskom šupljinom. 8. Primjedbe: Embriji kraći od 1/3 embrijske šupljine procjenjuju se kao ne vitalni.
59. Prednosti i nedostaci indigokarmin metode određivanja vitaliteta sjemena.
Prednosti: jeftina, jednostavna za izvođenje
Nedostaci: traži puno iskustva kad je u pitanju procjena
60. Prednosti i nedostaci tetrazol metode određivanja vitaliteta sjemena.
Prednosti: jeftina, jednostavna za izvođenje
Nedostaci: služeći se definiranim pravilima, vrlo je teško interpretirati rezultate tetrazol-testa, soli tetrazola su štetne po zdravlje (oprez pri rukovanju), pojedine vrste nisu navedene u pravilima
61. Razlika između tetrazol i indigokarmin metode ispitivanja vitatliteta sjemena.
Indigokarmin metoda-bojanje mrtvih sjemenki. Ovu je metodu pronašao i 1925. godine opisao Neljubov. Metoda je od početka bila prilagođena kako za poljoprivredne tako i za šumske vrste. Neljubov je uočio da razrijeđena otopina indigokarmina prodire u mrtve stanice i obojava ih intenzivno plavo, ali da za vrijeme od nekoliko sati ne prodire u žive stanice te ih ne obojava.
Tetrazol metoda – bojanje živih sjemenki. Blijedo žuta otopina 2,3,5-trifenil tetrazolklorida ili bromida se reducira djelovanjem vodika koji se stvara u vlažnim tkivima sjemena, kako bi nastala stabilna, svijetlo crvena tvar koju zovemo formazan. Crveno obojano tkivo ili dijelovi organa (boja žive dijelove stanice) lako se razlikuju od mrtvih tkiva koja su bez boje. Za sjemenke koje su djelomično obojane, omjer i smještaj neobojenih dijelova u embriju i megagametofitu ili endospermu određuje da li je sjeme vitalno ili nije. Tetrazol metoda, upotrebljava se za:a) dobivanje brze procjene vitaliteta sjemena za koje se pretpostavlja da je dormantno; i b) za određivanje vitaliteta sjemena koje nije isklijalo na kraju testa klijavosti.
1. Opiši postupak određivanja čistoće sjemena prema pravilima ISTA, koje komponente sjemena određujemo?
Pod čistoćom sjemena razumijevamo odnos između mase čistih sjemenki vrste koja se ispituje i mase sjemenki uzetih zajedno sa otpacima i primjesama (masa radnog uzorka) izražen u postotku.
Postupak određivanja čistoće je slijedeći: Izdvojimo radni uzorak i izvažemo ga. Potom se iz radnog uzorka na glatkoj staklenoj ili porculanskoj ploči izdvajaju četiri komponente:
- čisto sjeme vrste koju ispitujemo
- druge vrste sjemena drveća i žbunja
- ostale vrste sjemena
- inertne materije
Pod čistim sjemenom smatra se sjeme koje pripada prijavljenoj vrsti ili varijetetu i koje je kao takovo determinirano.
Pod drugim vrstama se razumijeva sjeme poljoprivrednih vrsta, sjeme korovskih biljaka i drugo sjeme koje ne potiče od drveća i grmlja.
Pod inertnim materijama podrazumjevamo dijelove izlomljenih i oštećenih zrna, dijelovi klica koji su odvojeni, prazne (šture) sjemenke, zemlja, pijesak, kamenčići, dijelovi sjemenog ovoja, dijelovi stabljike ...
Poslije razdvajanja radnog uzorka na spomenute četiri frakcije vrši se mjerenje pomoću vage sa dovoljnom točnošću. Dobiveni rezultati se moraju slagati sa početnom masom uzorka te na kraju izrazimo u postotku čisto sjeme.
*Radni uzorak za čistoću uzima se iz prosječnog uzorka na način da se odvoji količina sjemena barem jednake ili nešto veće težine od propisane težine minimalnog radnog uzorka za čistoću ispitivane vrste sjemena
Sjeme se važe s točnošću od 0,001g, 0,01 ili 0,1g ovisno o propisanoj težini minimalnog radnog uzorka za čistoću (ISTA)
Iz radnog uzorka se izdvajaju 4 komponente:
I Čisto sjeme prijavljene i u laboratoriju determinirane vrste
II Druge vrste šumskog sjemena
III Ostale vrste sjemena
IV Inertne tvari
Svaka komponenta se posebno važe. Izračuna se učešće pojedinih komponenti u analiziranom radnom uzorku, u odnosu na težinu sve četiri komponente. Čistoća sjemena izražava se u postocima, na 1 decimalu. Suma postotaka mora biti jednaka 100,00. Komponenta koja iznosi manje od 0,05% navodi se kao prisutna u tragovima. sta inertne tvari koja iznosi više od 1% posebno se navodi u certifikatu.
2. Postupak određivanja apsolutne težine sjemena
Pod apsolutnom težinom sjemena razumijeva se težina 1000 zračno suhih sjemenki (plodova) ispitivane vrste izražene u gramima. To znači ako neko sjeme ima veću apsolutnu težinu od drugoga (misli se na sjeme iste vrste) onda ono ima bolja svojstva za sjetvu od sjemena sa manjom apsolutnom težinom jer ovo bolje klija i daje u prvih nekoliko godina jače biljčice.
Postupak je slijedeći: Izbrojimo 4x100 sjemenki za sitnije ili 4x50 sjemenki za krupnije sjeme iz partije čistog sjemena, izvažemo i preračunamo na 1000 sjemenki.
Iz dobro promiješane komponente čistog sjemena odvaja se, bez biranja, 4x100 sjemenki, krupnog sjemena 4x50 sjemenki (Pinus cembra, Castanea, Aesculus, Juglans, Quercus,…), kod veoma sitnog sjemena 4x200 sjemenki (Alnus, Betula, Morus, Populus, Ostrya, Salix,…). Pod partijom sjemena (plodova) razumijeva se sjeme iste vrste i odlike, koje potječe iz istog sjemenskog objekta i koje je na isti način i iste sezone brano, dorađeno i uskladišteno. Veće partije sjemena dijele se u manje, tzv. kontrolne jedinice, propisane težine. Svaka se stotina (50,200) posebno izvaže i izračuna prosječna težina 100, odnosno 1000 sjemenki. Razlika između najveće i najmanje vrijednosti vaganja pojedinih stotina ne smije biti veća od 5% težine najteže skupine kod sjemena čija težina iznosi više od 25g, a 10% kod sveg ostalog sjemena. U suprotnom analiza se mora ponoviti.
Apsolutna težina sjemena ispod 10g izražava se na 2 decimale, između 10 i 25g na 1 decimalu a iznad 25g bez decimale.
3. Opiši postupak određivanja apsolutne težine žira hrasta lužnjaka prema pravilima ISTA:
Iz dobro promiješane komponente čistog sjemena odvaja se, bez biranja 4x50 sjemenki. Svaka se stotina (50,200) posebno izvaže i izračuna prosječna težina 100, odnosno 1000 sjemenki
Razlika između najveće i najmanje vrijednosti vaganja pojedinih stotina ne smije biti veća od 5% težine najteže skupine kod sjemena čija težina iznosi više od 25g, a 10% kod sveg ostalog sjemena. U suprotnom analiza se mora ponoviti.
Apsolutna težina sjemena ispod 10g izražava se na 2 decimale, između 10 i 25g na 1 decimalu a iznad 25g bez decimale.
4. Opiši postupak određivanja aps. težine s sjemena obične smreke u skladu sa pravilima ISTA
Izbrojimo 4x100 sjemenki. Svaka se stotina (50,200) posebno izvaže i izračuna prosječna težina 100, odnosno 1000 sjemenki. Razlika između najveće i najmanje vrijednosti vaganja pojedinih stotina ne smije biti veća od 5% težine najteže skupine kod sjemena čija težina iznosi više od 25g, a 10% kod sveg ostalog sjemena. U suprotnom analiza se mora ponoviti. Apsolutna težina sjemena ispod 10g izražava se na 2 decimale, između 10 i 25g na 1 decimalu a iznad 25g bez decimale.
5. Hranjivo staničje u kotiledonima (supkama) odnosno čije sjeme sadrži endosperm (5): bagrem, breza, hrast, javor, joha, kesten, ljeska, orah i dr.
6. Sjeme ne sadrži endosperm (5): sjeme svih vrsta četinjača, bazga, božikovina, jasen, lipa, platana, magnolija i dr.
7. Nadzemno klijanje (epigeično) korjenčić prodire u tlo i razvija korjenove dlačice. Hipokotil raste i potiskuje sjemenu Ijusku prema gore i probija se na površinu tla zajedno sa kotiledonima, plumulom i sjemenom Ijuskom, koja često puta ostaje u tlu. Kotiledoni koji dalje rastu potiskuju sjemenu ljusku i na kraju je odbacuju na tlo. Oni se nakon toga raširuju i vrše ulogu listova. Plumula koja se nalazi između kotiledona, razvija se i stvara prve listove, tzv. primarne listove. Pravi listovi se tek pojavljuju treće godine.
Podzemno (hipogeično) klijanje razlikuje se od nadzemnog po tome, što ovdje kotiledoni ne izlaze potpuno iz sjemene ljuske i što ostaju u tlu. Takvi kotiledonni ne mogu preuzezi ulogu prvih listova nego se tek malo oboje u svijetlozeleno. U određenom trenutku plumula izlazi iz sjemene ljuske, razvija se i probija na površinu tla i stvara prve, primarne listove.
8. Sjeme klija nadzemno (5 vrsta): Acer (osim A. dasycarpum), Alnus, Betula, Carpinus, Celtis, Crataegus, Eucalyptus, Fagus, Ostrya, Populus, Salix, Tilis, Ulmus.
Sjeme klija podzemno (5 vrsta): Castanea, Quercus, Juglans, Corylus, Ginkgo
9. Građa klijanca: radikula, hipokotil, plumula, kotiledon(i), epikotil, primarni listovi, sjemena ljuske odbačena.
10. Proces bubrenja sjemena: bubrenje sjemena = povratna faza
- prodiranje vode u sjeme u početku je brzo, nakon nekoliko dana ono se usporava te potpuno prestaje u trenutku kada se njezin sadržaj poveća do određene granice
Prvi proces u razvoju suhog sjemena u novu biljku. (Bubrenje sjemena, pretvorba rezervnih tvari, početak rasta, npr. pucanje sjemene ljuske i pojava radikule, rast i razvoj klijanca)
11. Razlika između povratne i nepovratne faze klijanja sjemena:
1. bubrenje sjemena, 2. pretvorba rezervnih tvari, 3. početak rasta, npr. pucanje sjemene ljuske i pojava radikule, 4. rast i razvoj klijanca.
Bubrenje sjemena je povratna faza jer se sjeme može vratiti na početni volumen, odnosno voda koju je apsorbiralo ishlapi, dok su kod nepovratne faze klijanja – pretvorbe rezervnih tvari, masti i proteina iskorištenih za oksidaciju odnosno stvaranje šećera koji je mladoj biljci potreban kao izvor E kojeg ona potroši, stoga ciklus ne može biti povratan. Sam postupak klijanja odvija se u tri faze. U prvoj fazi koju zovemo bubrenje, sjeme samo skuplja vodu. U drugoj fazi klijanja počinje pretvorba rezervnih tvari. Prva faza je povratna (reverzibilna) dok druga faza je nepovratna (ireverzibilna). Probijanjem radikule kroz sjemenu ljusku počinje treća faza, u kojoj prevladavaju procesi rastenja.
12. Čimbenici potrebni za klijanje sjemena: za klijanje sjemena potrebni su:
vanjski uvjeti i sjeme treba biti interno spremno na klijanje;
VANJSKI UVJETI: voda, kisik, temperatura, svjetlo
13. Vanjski uvjeti potrebni za klijanje sjemena – ukratko pojasniti
Voda je potrebna za asimilaciju, adsorpciju, kolanje hranjivih tvari, rasti razvoj. Kisik je potreban za izmjenu tvari, odnosno nužan je za oksidaciju. Temperatura je ključna kod bubrenja. Svjetlo bez kojeg neke vrste ne mogu proklijati i zbog kojeg najčešće dolazi do neuspjeha u proklijavanju.
((Temperatura i vlažnost tla koji uzrokuju stres tijekom razdoblja nastanka i diobe glavni su vanjski čimbenici o kojima ovisi budući razvoj vegetacijskih vrhova .Kao važan čimbenik često se navodi i svjetlo, ali osim regulacije rasta izbojaka, svjetlo nema neposredni utjecaj na cvatnju četinjača. Stanje hranjiva u tlu (gnojiva) također utječe na cvatnju.))
14. Uloga vode u procesu klijanja sjemena: potrebna za procese apsorpcije, kolanja hrane, asimilacije, disanja i razvoja.
● sadržaj vode u tek proklijaloj sjemenci različit s obzirom na vrstu (čak do 172% težine u suhom stanju)
● brzina primanja vode različita
● npr:Quercus montana 91-145%, Quercus rubra 49-63%,…
-od vlage omekšala sjemena ljuska postaje propusna za kisik i CO2
-upijanjem vode započinju procesi izmjene enzima koji dovode do hidrolize tvari sadržanih u sjemenu.
15. Važnost kisika u procesu klijanja sjemena: kad sjeme počne sa klijanjem, znatna energija troši se na asimilaciju. Potrebna E se dobiva od izazvanog procesa respiracije tj. od izgaranja, oksidacije šećera koji nastaje razgradnjom masti i proteina.
- sjeme ne klije ako:
● nema dovoljno kisika
● sjemena ljuska nije propusna za kisik
● ako je previše vode (vlage)
● ako je sjeme preduboko zasijano
Kisik je potreban za izmjenu tvari. Ako nedormantno sjeme izložimo čistom ugljičnom dioksidu, ono postaje dormantno i ne reagira na stratifikaciju.
16. Temperatura u procesu klijanja, objasni Van't Hoffovo pravilo: Temp. utječe na bubrenje koje se odvija prema van't Hoffovom pravilu prema kojem se brzina kem. reakcija udvostručuje kada se temp. okoline poveća za 10oC. Primjer: sjeme vrste Pinus nigra pri 25°C završi bubrenje za 18 sati, a pri temperaturi 35°C za 10 sati. Enzimi u sjemenu su neaktivni na temp. točke ledišta, aktivnost im raste s porastom temp. do određene granice a zatim se usporava i potpuno prestaje. Sjeme najbolje klije na optimalnoj temperaturi. Smreka na 27 °C.
17. Vanjski uvjeti potrebni za klijanje sjemena obične smreke prema pravilima ISTA-e:
Sjeme vrste Picea abies, obična smreka, pri 7-8°C isklije za 73 dana, pri 35°C za 13 ¼ dana. Optimalna temperatura za klijanje sjemena smreke je 27°C. Za vrijeme ljetnih vrućina klijance je dobro zasjeniti. ((Sjeme smreka sa sadržajem vlage od 4 do 8 % čuvamo u hermetički zatvorenim posudama na temperaturi od 1 do 5°C. U navedenim uvjetima uz stalno održavanje navedenog sadržaja vlage sjeme se uspješno čuva od 5 do 17 godina. Sadržaj vlage od 7 % optimalan kada je riječ o čuvanju sjemena obične smreke u hermetički zatvorenim posudama.))
Sjeme većine vrsta smreka klija odmah bez prethodne stratifikacije, ali za pojedine vrste je preporučljivo stratificiranje prije sjetve. Namakanje u hladnoj vodi ili kraći periodi hladne stratifikacije povećavaju energiju klijavosti.
Kod obične smreke kao indikator zrelosti sjemena možemo koristiti sadržaj vlage koji se kreće oko 30 % ili manje.
18. Temperatura kao uzročnik relativne dormantnosti sjemena:
(Najčešće je za savladavanje dvostruke dormantnosti dovoljno da se sjeme tretira hladnim stratificiranjem. Za toplu stratifikaciju najoptimalnija je promjenjiva temperatura od 20-30ºC, a više ili manje stalna temperatura (21ºC -24ºC) imat će također povoljan učinak. Po završetku stratifikacije klijanje se najbolje odvija na temperaturama između 21ºC i 27ºC. Temperatura hladne stratifikacije je važna jer se proces naknadnog dozrijevanja odvija na temperaturi između 13ºC i 16ºC i prestaje na višim temperaturama. Za većinu sjemena najoptimalnija temperatura stratifikacije je na 5ºC.
Na višim temperaturama (npr. 10ºC) postupak naknadnog dozrijevanja trajat će dulje.)
19. Objasni utjecaj svjetla na proces klijanja sjemena: sjemenu nekih vrsta više odgovara difuzno svjetlo, a sjemenu drugih potpuna tama. Najčešći neuspjesi i poteškoće u naklijavanju sjemena događaju se zbog nepoznavanja potrebe sjemena za svjetlom. Utjecaj svjetla različitih valnih duljina na klijanje sjemena nekih vrsta: od 500-700 nm optimalno, od 700 – 800nm klijanje u tami.
20. O čemu ovisi stupanj dormantnosti sjemena:
Stupanj dormantnosti može ovisiti o: 1.Starosti biljke, 2.Stanju hranjiva i vode u matičnoj biljci,
3.Klimatskim uvjetima za vrijeme sazrijevanja sjemena,..
Može varirati od godine do godine na istom lokalitetu, a isto tako i kod različitih lokaliteta iste godine. Kod nekih vrsta dormantnost može varirati zbog geografske rasprostranjenosti te vrste
21. Podjela dormantnosti listopadnog drveća:
Vrsta dormantnosti Uzročnici dormantnosti Postupci za savladavanje dorm. Primjeri
Dormantnost uvjetovana vanjskim čimbenicima
Fizička Nepropusnost sjemene
ljuske za vodu Skarifikacija Robinia pseudoacacia
Kemijska Inhibitori u perikarpu Odstranjivanje usplođa ili ispiranje Comptonia peregrina
Mehanička Meh. otpor usplođa za
rast embrija Različite metode za
odstranjivanje
usplođa ili ljuske
orašarke Crataegus coccinia
Dormantnost uvjetovana unutarnjim čimbenicima
Morfološka Nerazvijenost embrija Toplo-vlažni postupak Pojavljuje se
samo u
kombinaciji sa
drugim uzročnicima
Fiziološka Mehanizam fiziološke inhibicije klijanja
Blaga Mehanizam slabe
fiziološke inhibicije Kratkotrajna stratifikacija, stimulatori rasta,
suho skladištenje Nešto malo kod Betula pubescens
Srednja Mehanizam srednje
fiziološke inhibicije Dugotrajna stratifikacija ili
primjena GAS-a Acer saccharum
Jaka Mehanizam jake fiziološke inhibicije Dugotrajna stratifikacija Sorbus aucuparia
Morfološko-fiziološka (kombinirana)
Kombinacija mehanizma fiziološke inhibicije i slabo razvijenog embrija
Jaka Kombinacija slabo
razvijenog embrija i
mehanizma jake fiziološke
inhibicije klijanja Toplo-hladna stratifikacija Fraxinus excelsior
Jako dormantan epikotil Kombinacija slabo
razvijenog embrija i
mehanizma jake fiziološke
inhibicije rasta epikotila Toplo-hladna stratifikacija Viburnum opulus
22. 5 vrsta čije sjeme ima izraženu jednostruku dormantnost:
Albizia sp., Gleditsia triacanthos, Gymnocladus dioicus, Cytisus sp., Cladrastis lutea i Robinia sp.
5 vrsta čije sjeme ima izraženu dvostruku dormantnost:
Celtis, Cercis, Cornus, Crategus, Prunus, Taxus i dr.
- jedan uzrok (nepropusna sjemena ljusaka) ili dva (nepropusna Ijuska i nerazvijen embrio).
23. Dormantnost sjemena uzrokovana vanjskim čimbenicima:
voda, kisik, svjetlo, tempreratura
24. Objasni dormantnost sjemena uzrokovanu unutarnjim čimbenicima:
Dormantnost zbog embrija(morfološka)
Ova vrsta dormantnosti povezana je s uvjetima u samom embriju koji onemogućuju klijanje čak i u idealnim uvjetima. Embriju je potrebno razdoblje naknadnog dozrijevanja pomoću hladne i vlažne stratifikacije nakon koje započinju biokemijski procesi koji omogućuju početak klijanja sjemena. Kod nekih vrsta radikula (primarni korijen) pojavljuje se za vrijeme hladne stratifikacije što upućuje da je sjeme spremno za sjetvu.
Fiziološka- zbog odnosa hormona.
25. Neki od načina svladavanja dormantnosti sjemena u prirodi:
- sjeme vrste Cornus sp. iz ptičjeg izmeta
-plodove brekinje i ostalih vrsta sa mesnatim usplođem rado jedu ptice raznoseći njihovo sjeme na veće udaljenosti.
- prolaskom kroz probavni trakt ptice sjeme biva stratificirano, ranije proklija i sadnice u početku imaju bolji rast
26. Navedi i objasni načine svladavanja dormantnosti uslijed nepropusne sjemene ljuske:
Sjeme može imati tvrdu ljusku koja je nepropusna za vodu. Ovakvu ljusku potrebno je omekšati ili oštetiti kako bi se omogućilo upijanje vode i početak klijanja. Jedan od prvih preduvjeta za klijanje sjemena je sposobnost upijanja vode. Radi lakšeg klijanja, sjeme vrsta Albizia sp., Gleditsia triacanthos, Gymnocladus dioicus, Cytisus sp., Cladrastis lutea i Robinia sp. potrebno je samo skarificirati.
Dormantnost zbog nepropusnosti sjemene ljuske može se savladati slijedećim postupcima:
(1) jesenskom sjetvom (prepuštanje prirodnim mikrobiološkim, fizičkim i kemijskim uvjetima u tlu);
(2) mehaničkim sredstvima poput turpije ili trešnjom sjemena u bubnjevima ili miješalicama obloženim brusnim papirom. Za veće količine sjemena koriste se strojevi.
(3) Korisno je i močenje u vrućoj vodi. Vodu je potrebno zagrijati na 88ºC, preliti po sjemenu i ostaviti 6 do 12 (24) sata. Nakon toga vodu je potrebno odliti i sjeme zasijati. Nabubrenost sjemena pokazatelj je količine upijene vode.
(4) Kemijsko tretiranje kiselinom omekšava sjemenu ljusku. Koristi se koncentrirana sumporna ili nitratna kiselina. U radu s kiselinom potreban je poseban oprez (zaštitne naočale i odijelo). Sjeme staviti u suhu staklenu posudu i preliti kiselinom. Omjer sjemena i kiseline mora biti 1:2. Potrebno je više puta promiješati, te kontrolirati debljinu ljuske. Nekoliko sjemenki izvaditi, isprati, prerezati na pola. Različite partije sjemena iste vrste mogu imati tanju ili deblju ljusku. Odliti kiselinu kroz sito, sjeme ispirati hladnom vodom 5-10 minuta. Raširiti sjeme po papiru i ostaviti da se osuši na sobnoj temperaturi.
27. Što je meh. skarifikacija sjemena i na koji način ju možemo obaviti:
Postupak za svladavanje dormantnost zbog nepropusnosti sjemene ljuske:
a) ručna-za male partije sjemena ili pojedinačne sjemenke razne naprave ručne izrade-brusilice, nožići i sl.,,brusni papir od pijeska i sl.
b) strojna-za velike partije sjemena -
skarifikator – Brigham i Hoover
Sjeme lepiranjača i nekih drugih vrsta postaje propusno z vodu zbog čega lakše klije ako mu se vanjska ljuska izgrebe nekim brusnim sredstvom. To se može uraditi na više načina: ručno, slobodnim padom ili u bubnjevima koji su iznutra obloženi brusnim papirom ili u mješalicama s grubim pijeskom, krhotinama stakla ili oštrobridnim šljunkom, zatim grebanjem u aparatima s kosturima (diskovima), od brusnog papira ili kamena i sl. Finoća brusnog sredstva i trajanje tretmana razlikuju se od od vrste do vrste, a pijesak ili šljunak moraju biti takvih dimenzija da ih se lako može odvojit od tretiranog sjemena.
28. Objasni postupak skarifikacije sjemena u vreloj ili vrućoj vodi, kod sjemena kojih vrsta se najčešće provodi ta metoda:
Močenje u vrućoj vodi. Vodu je potrebno zagrijati na 88ºC, preliti po sjemenu i ostaviti 6 do 12 (24) sata. Nakon toga vodu je potrebno odliti i sjeme zasijati. Nabubrenost sjemena pokazatelj je količine upijene vode.
Tropske vrste: papaya, baobab, banana
29. Objasni postupak skarifikacije kiselnom – kod sjemena kojih vrsta se može provoditi ta metoda?
Kemijsko tretiranje kiselinom omekšava sjemenu ljusku. Koristi se koncentrirana sumporna ili nitratna kiselina. U radu s kiselinom potreban je poseban oprez (zaštitne naočale i odijelo). Sjeme staviti u suhu staklenu posudu i preliti kiselinom. Omjer sjemena i kiseline mora biti 1:2. Potrebno je više puta promiješati, te kontrolirati debljinu ljuske. Nekoliko sjemenki izvaditi, isprati, prerezati na pola. Različite partije sjemena iste vrste mogu imati tanju ili deblju ljusku. Odliti kiselinu kroz sito, sjeme ispirati hladnom vodom 5-10 minuta. Raširiti sjeme po papiru i ostaviti da se osuši na sobnoj temperaturi.
Ta metoda se može provoditi kod sjemena vrste Gymnocladus dioicus i Cercis canadensis.
Mahunarke.
30. Objasni način svladavanja unutarnje dormantnosti sjemena?
Svladavanje unutrašnje dormantnosti .
- hladno stratificiranje
Primjer: rod Sorbus, cca 120 dana na 3-5ºC
Primjer: rod Pyrus, cca 90-120 dana na 3-5ºC
- kombinirano toplo i hladno stratificiranje
(Za toplu stratifikaciju najoptimalnija je promjenjiva temperatura od 20-30ºC, a više ili manje stalna temperatura (21ºC -24ºC) imat će također povoljan učinak. Po završetku stratifikacije klijanje se najbolje odvija na temperaturama između 21ºC i 27ºC.
Temperatura hladne stratifikacije je važna jer se proces naknadnog dozrijevanja odvija na temperaturi između 13ºC i 16ºC i prestaje na višim temperaturama. Za većinu sjemena najoptimalnija temperatura stratifikacije je na 5ºC.
Na višim temperaturama (npr. 10ºC) postupak naknadnog dozrijevanja trajat će dulje.
Primjer: vrsta Prunus avium, 21 dan na 21ºC + 84-105 dana na 5ºC )
- kemijsko tretiranje (kiseline)
31. Nabroji 5 vrsta čije sjeme ima izraženu unutarnju dormantnost
Sorbus, Pyrus, Prunus avium.
32. Postupak provođenja hladne stratifikacije sjemena
Za većinu sjemena najoptimalnija temperatura stratifikacije je na 5ºC. Na višim temperaturama (npr. 10ºC) postupak naknadnog dozrijevanja trajat će dulje. Sjeme se ovisno o vrsti (rod Sorbus, cca 120 dana na 3-5ºC, rod Pyrus, cca 90-120 dana na 3-5ºC, vrsta Prunus avium, 21 dan na 21ºC + 84-105 dana na 5ºC.
33. Vanjski čimbenici koji utječu na uspješnost provođenja hladne stratifikacije sjemena
kisik, voda, svjetlo, temperatura
Kisik je potreban za izmjenu tvari. Ako nedormantno sjeme izložimo čistom ugljičnom dioksidu, ono postaje dormantno i ne reagira na stratifikaciju.
Za uspješnu stratifikaciju sjeme treba upiti vodu, biti u uvjetima određene aeracije (dovoljno kisika) i biti na odgovarajućoj temperaturi tijekom točno određenog vremena.
Upijanjem vode započinju procesi izmjene enzima koji dovode do hidrolize tvari sadržanih u sjemenu.
Tijekom stratifikacije sjeme se ne smije osušiti jer to može spriječiti naknadno dozrijevanje.
Vrijeme stratifikacije također je važno jer oslobađa sjeme dormantnosti i omogućuje ujednačenije i brže klijanje. Vrijeme je usko povezano s temperaturom. Najkraće vrijeme naknadnog dozrijevanja postiže se na optimalnim temperaturama za hladnu stratifikaciju. Unutar jedne partije sjemena pojedinim sjemenkama potrebno je različito vrijeme stratifikacije. Fordham je primijetio da sjeme vrste Cedrus deodara bez hladne stratifikacije klije sporadično tijekom dva mjeseca. Dva mjeseca hladne stratifikacije rezultiraju ravnomjernom klijavošću unutar 4 do 7 dana.
34. Objasni postupak toplo-hladne stratifikacije sjemena, kod kojih vrsta se najčešće provodi
Prunus avium, 21 dan na 21ºC, pa 84-105 dana na 5ºC .
35. Objasni kako se svladava dvostruka dormantnost kod sjemena, nabroji 5 vrsta čije sjeme ima izraženu dvos.dorm.
Dvosturka dormantnost je kombinacija dormantnosti zbog nepropusnosti sjemene ljuske i unutrašnje dormantnosti sjemena. Najčešće je za savladavanje dvostruke dormantnosti dovoljno da se sjeme tretira hladnim stratificiranjem. No katkada je potrebno da se sjeme tretira kipućom vodom, sumpornom kiselinom ili skarificiranjem.
Mnoge vrste sjemena, osobito onog šumskog, imaju tvrdu nepropusnu sjemenu ljusku i dormantan embrio. Sjemenu ljusku ili perikarp ploda treba omekšati da bismo omogućili upijanje vode. Nakon toga hladno i vlažno razdoblje bit će dovoljno za savladavanje dormantnosti embrija.
Dvostruko je dormantno sjeme mnogih vrsta : Celtis, Cercis, Cornus, Crategus, Prunus, Taxus i dr.
36. Objasnite utjecaj mesnatog usplođa na klijanje sjemena.
Mesnati plodovi su oni koji imaju mesnato usplođe poput vrsta iz rodova Malus, Pyrus, Prunus, Cornus, Cotoneaster, Magnolia, Euonymus.Istraživanja su dokazala postojanje inhibitora rasta u mesnatom usplođu. Vrsta Liriope muscari posijana sa usplođem, isklijala je u malom postotku (25 do 38 %), ali kada je usplođe odvojeno, prosječna klijavost bila je 90 % i više.
Odvajanjem mesnatog usplođa ili sjemene ljuske smanjuje se mogućnost nastanka gljiva i bakterija tijekom čuvanja.
Očišćeno sjeme može se osušiti i tretirati odgovarajućim fungicidom i čuvati do sjetve ili stratifikacije.
Sjeme se može odvajati od usplođa ručno, a za veće količine koriste se strojevi.
37. Nabrojite biljne hormone i antihormone te objasnite utjecaj abscizinske kiseline (ABA) na klijanje sjemena.
Hormoni: auksini, giberelini i citokinini.
Antihormoni: ABA, Osim ABA na dormantnost sjemena ponekad uzrokuje i salicilna kiselina, kumarin, skopoletin=BLASTOKOLINI, nalaze se u često u mesnatom dijelu ploda
ABA potiče dormantnost sjemena. Nagomilavanje ABA u sjemenu zbog kočenja klijanja bitan je čimbenik dormantnosti sjemena. U mesnatom dijelu ploda (usplođu) koncentracija ABA je visoka.
38. Odnos antihormona i hormona tijekom stratifikacije sjemena?
Odnos ABA, Cytokinina i GA3 u ovisnosti o duljini stratifikacije
Odnos ABA i GA u sjemenu i pupovima u razdoblju rujan-travanj
Primjer: u sjemenu oraha, jabuke, ruže,… stratifikacija (prirodna ili umjetna) uzrokuje smanjenje sadržaja ABA i pospješuje klijanje.
39. Objasnite postupak i uvjete ispitivanja klijavosti sjemena obične smreke prema pravilima ISTA?
Prema Pravilima ISTA (International Rules for Seed Testing), uvjeti za ispitivanje klijavosti obične smreke, Picea abies su slijedeći:
- medij: na filter papiru (engl. Top of paper; TP), 3×100 sjemenki za tri klijalice
- temperatura: 20-30ºC
- prvo brojanje: 7 dan, to je energija klijavosti sjemena
- zadnje brojanje: 21 dan
Opaska: Klijanci se dakle broje i evidentiraju 7., 14. i 21. dan a suma daje laboratorijsku klijavost sjemena.
40. Što je to klijavost, a što je energija klijavosti sjemena?
Pod pojmom «klijavost sjemena» podrazumijeva se broj sjemenki ispitivane vrste uzetih iz komponente čistog sjemena, koje su normalno isklijale u određenim uvjetima i u određenom roku, izražen u postotku od ukupnog broja sjemenki uzetih u ispitivanje iz komponente čistog sjemena.(B. Regent, 1980.).
Prvo brojanje vršeno 7. dana podrazumijevaju energiju klijavosti sjemena, odnosno sjemenke proklijale u 1 tjednu.
41. Formule za obračun uporabne vrijednosti sjemena.
U=Č×K/100 ili U=Č×K×E/10000
U- uporabna vrijednosti sjemena
Č- čistoća sjemena
K- klijavost sjemena (suma)
E- energija klijavosti sjemena (broj proklijalih u prvom tjednu)
42. Formula za izračun broja biljaka koje se mogu dobiti iz 1 kg sjemena.
Broj biljaka, P, koje se proizvedu iz 1 kg datog sjemena može se izračunati prema formuli:
P = Č x K x 100 / A P-broj klijavih sjemenki u 1 kg sjemena A-apsolutna težina sjemena
43. Vrste klijalica.
Otvorene, zatvorene i sobne. Postoje i klijalice sa kombinacijom svih triju tipova. U svim tipovima klijalica, bolja kontrola temperature postiže se ukoliko su one smještene u klimatiziranim prostorima.
Svaka klijalica, na ovaj ili onaj način, mora osigurati najvažnije uvjete za klijavost: VLAGU, TOPLINU, KISIK I SVJETLO. U RH postoje 2 ISTA laboratorija od čega je 1 akreditiran (Osijek) ali ne vrši ispitivanja na sjemenu šumskih vrsta. Od ukupno 168 ISTA laboratorija u svijetu, samo 100 ima akreditaciju, a za ispitivanje sjemena šumskih vrsta akreditirana su 33 laboratorija; 31 laboratorij ima akreditaciju za ispitivanje klijavosti, 25 za ispitivanje vitaliteta, 6 za određivanje zdravstvenog stanja sjemena,…
Međunarodna Pravila za testiranje sjemena (ISTA) osmišljena su primarno za standardizaciju postupaka testiranja sjemena i za izdavanje međunarodnih certifikata (International Seed Lot Certificates). Tijekom povijesti konstruirano je mnogo vrsta klijalica za ispitivanje klijavosti sjemena. U zadnje vrijeme, naglim razvojem znanosti i tehnologije, proizvedene su klijalice u kojima se postižu gotovo pa idealni uvjeti za ispitivanje klijavosti sjemena. ISTA – The International Seed Testing Association = međunarodna organizacija za ispitivanje sjemena, Bassersdorf, CH-Switzerland.
44. Otvorene klijalice. Prednosti i nedostaci.
Postoji veliki broj klijalica ovog tipa, većina ih je Europskog porijekla. Dvije glavne vrste otvorenih klijalica su: Jacobsenov uređaj (Kopenhagenski spremnik) (filter papir) i Rodewaldov uređaj (kremeni pijesak)
Jacobsenov uređaj Radi bolje kontrole temperature vode klijalicu valja staviti u klimatiziranu prostoriju. Filter papir na kojem se nalazi sjeme spojeno je stijenjem na spremnik s vodom. Vlažnost se održava okrenutim lijevkom (zvonolikog oblika) od stakla ili plastike. Svjetlost dolazi od umjetnog izvora obješenog iznad sjemena, tako da svi uzorci mogu biti podjednako osvijetljeni. Npr.: Jacobsenova klijalica skupna pojedinačna i mala; Krstićeva klijalica, Češka klijalica, stolovi za ispitivanje klijavosti engl. Germination table-Jacobsenova klijalica proizvođača BCC, Švedska.
Krstićeva klijalica sastoji se od spremnika sa vodom koji se nalazi na drvenom postolju. U spremniku sa vodom nalaze se dva grijača spojena na termostat i rele, spremnik za vodu ima pipu za ispust vode. Klijalice su pokrivene staklenim poklopcima, svaka sa svojim i ima ih dvadesetijedna (7×3).
Češka klijalica sastoji se od spremnika za destiliranu vodu, podloška za sjeme na kojem se nalazi filter papir koji upija destiliranu vodu iz spremnika i poklopca u obliku obrnutog ljevka koji ima otvor za prozraku.
Jacobsenova mala klijalica (sliče joj Steinerova i Libenbergova klijalica)- tanjur sa kremenim pijeskom, šamotna glinena podloga na kojoj su polja za sjemenke i stakleno zvono odn. poklopac sa otvorom na vrhu za prozračivanje.
Rodewaldov uređaj Sastoji se od plitke metalne kutije (od nehrđajućeg čelika) u kojoj se nalazi spremnik s termostatom za kontrolu temperature vode i ventilom za kontrolu razine vode. Iznad kutije, u jednoj ili više plitkih, poroznih glinenih zdjelica nalazi se tanki sloj pijeska. Stijenj dovodi vodu u pijesak. U nekim Rodewaldovim klijalicama sjeme klija na filter papiru (s rubovima savinutim prema gore), položenom na vlažni pijesak. U drugom tipu klijalica sjeme se nalazi u porculanskim zdjelicama koje su čvrsto utisnute u pijesak. Radi smanjenja evaporacije kutija ima stakleni poklopac koji propušta svjetlost. Ova klijalica rijetko se koristi u modernim laboratorijima za ispitivanje sjemena drveća i grmlja, ali je zato češća u stanicama za ispitivanje poljoprivrednog sjemena.
Npr.: Rodewaldova klijalica, vegetacijske posude.
Vegetacijske posude mogu biti načinjene od porculana, lima ili drveta, dimenzija 10×10×10 cm najčešće, sadrže kremeni, sterilni, stalno vlažni pijesak.
Prednosti: svi uzorci mogu biti jednakomjerno osvijetljeni, dobra kontrola temperature klijanja. Nedostatci: potreban je veliki laboratorijski prostor.
45. Zatvorene klijalice.
Prednosti i nedostatci.
Temperatura, vlažnost i u manjoj mjeri svjetlost automatski se kontroliraju. Sjeme je smješteno na otvorene podloške ili plitke zdjelice sa supstratom za klijanje. Podlošci ili zdjelice nalaze se na perforiranim policama koje se protežu uzduž i poprijeko uređaja. Npr.: Snijders, Hoffman Manufacturing Co., BCC, Toshiba, Ademco.
Prednosti: - može se testirati puno uzoraka, velika učinkovitost
- ne zauzima veliki laboratrorijski prostor
- pogodne za testiranje vrsta sitnog sjemena
Nedostaci: - unutar klijalice, svi uzorci nisu jednakomjerno osvijetljeni, lampe su postavljene niz stranice ili iza uređaja
- uzorci bliže sredini dobivaju manje svjetla od onih na rubovima
- nisu praktične za testiranje vrsta krupnog sjemena (Aesculus, Castanea i Quercus)
Potrebno je mijenjati položaj uzoraka na polici ili prilikom kontrole klijanacaokretati policu za 90°
Sobne klijalice
Veliki uređaji u koje mogu stati osobe koje se bave testiranjem. Grijanje se postiže komprimiranim zrakom. Vlaga se obično regulira pomoću zasebnih kontejnera. Prikladne za testiranje mnogih vrsta krupnog sjemena (Aesculus, Castanea, Quercus).
Stol za postizanje različitih temperatura: Prednost: omogućuje izvođenje većeg broja testova istovremeno na različitim temperaturama. Nedostatak: na jednoj temperaturi može se testirati mali broj uzoraka.,
46. Načini kontrole temperature u zatvorenim klijalicama.
Vodena izolacija (Voda čiju temperaturu regulira termostat protječe cijevima između vanjskih i unutarnjih stranica klijalice (ali ne i poklopca)), komprimirani zrak (Ventilatori pokreću zrak do spirala za grijanje/hlađenje, te kroz unutrašnjost uređaja ) i vodena zavjesa (Voda koja se koristi za ovlaživanje uređaja služi i za kontrolu temperature. Voda određene temperature stalno protječe i spušta se niz stranice uređaja).
47. Načini kontrole vlage u zatvorenim klijalicama.
Vodena zavjesa (visoka cijena) ili postavljanje ovlaživača (ne postiže 100%vlažnost). Primjena plastičnih posuda koje održavaju vlastitu vlažnost zraka (Petrijeva posuda). U navedene posude poslažu se uzorci koje testiramo. Moguće je održavati 100% vlažnost zraka.
48. Podloge za ispitivanje klijavosti sjemena.
Općenito
Pravila ISTA definiraju supstrate u skladu sa međunarodnim standardima. „Medij za rast“ je općenit pojam za sve supstrate - papir, pijesak i ostale medije poput organske mješavine treseta, pijeska, perlita itd. Mješavina treseta, pijeska, perlita i drugih materijala definira se kao „Organski medij za rast“ ili bolje rečeno kao „Kompost“. Pravila ISTA definiraju glavne parametre koji se uzimaju u obzir kod svih medija: vodna retencija, pH, provodljivost, čistoća i štetnost medija. U priručnicima ISTA opisani su postupci za mjerenje parametara kod medija za ispitivanje klijavosti sjemena (engl. Standard Operating Procedures, kratica SOP). Opisani su i postupci za mjerenje temperature u laboratorijima za ispitivanje klijavosti. Kod pijeska i „Organskog medija za rast”, pomiješa se jedan volumen medija sa pet volumena vode koja će se koristiti u ispitivanju klijavosti. Sve se zajedno miješa 5 minuta a zatim ostavi da odstoji najmanje 2 a najviše 24 sata. Nakon stajanja, sve se opet promiješa i izmjeri pH vrijednost. Kod medija od papira, uzorci na kojima će se vršiti ispitivanje klijavosti navlaže se vodom koja će se koristiti u ispitivanju, a pH se mjeri na površini papira, pH se mjeri pomoću baždarenog pH metra ili pomoću pH papira. Pravila ISTA priznaju tri medija za ispitivanje klijavosti sjemena: papir, pijesak i organski medij.
49. Nedostatci ispitivanja klijavosti sjemena na podlozi od filter papira.
Za klijanje sitnog nedormantnog sjemena može se koristiti bilo koji filter ili upijajući papir koji odgovara određenim specifikacijama. Može se koristiti i krep papir
- brzo širenje plijesni, sjemenke treba rasporediti na veći međusobni razmak
- gnjile ili pljesnive sjemenke treba uklanjati tijekom ispitivanja odnosno po potrebi zamijeniti papir
50. Načini ispitivanja klijavosti sjemena na podlozi od filter papira.
Prema Pravilima ISTA, ispitivanje klijavosti sjemena na medijima od papira može se vršiti na jedan od slijedećih načina:
1. Na papiru (egl. Top of paper (TP)), sjeme se stavlja na papir U otvorenim klijalicama sjemenke se prekrivaju preokrenutim lijevkom ili zvonolikom posudom koja mora dodirivati papir oko ruba. Radi prozrake, lijevak ili zvonolika posuda, moraju imati mali otvor u gornjem dijelu.
2. Između papira (engl. Between paper (BP)), koristi se za sjeme poljoprivrednih i hortikulturnih vrsta.
Sjeme se stavlja na papir koji se koji se nakon toga presavije ili smota i postavi u horizontalni ili vertikalni položaj u klijalici. Praktična provjera vlažnosti papira: papir ne smije biti toliko vlažan da se stvori vodeni ovoj oko prstiju ukoliko ga jače pritisnemo.
51. Prednosti i nedostaci ispitivanja klijavosti sjemena na podlozi od pijeska.5
Prednosti: - pijesak usporava razvoj mikroba
- omogućava dobru opskrbljenost sjemena vlagom
Nedostaci: - ispreplitanje korijena
- kod neujednačenog klijanja, vađenjem klijanaca koji su ranije proklijali, može se oštetiti sjeme ili klijanac koji se tek razvija
Isti pijesak može se koristiti više puta, no prije svakog ispitivanja, potrebno ga je sterilizirati. Pijesku je potrebno dodati vodu do razine od 50-60 % retencijskog kapaciteta za vodu, ipak točna količina ovisi o tipu pijeska i vrsti sjemena koje se ispituje. Kod vrsta krupnog sjemena, početna razina vlage mora biti veća jer ono upija vlagu puno brže. Tijekom ispitivanja, ukoliko se pijesak osuši, potrebno ga je vlažiti.
52. Načini ispitivanja klijavosti sjemena na podlozi od pijeska.
Sterilni pijesak koristi se kod ispitivanja klijavosti vrsta krupnog sjemena (Quercus, Aesculus i Castanea) ili vrsta sa dugim periodom klijanja (Carpinus, Fraxinus i Rosa).
Dvije priznate metode za ispitivanje sjemena u pijesku:
1. Metoda “na pijesku” (engl. “top of sand” (TS)) – kod vrsta krupnog sjemena i onih vrsta koje zahtijevaju svjetlo za klijanje. Sjeme se čvrsto utisne na površinu pijeska, ali se NE prekriva.
2. 2. Metoda “u pijesku” – (engl. “in sand” (S)) - kod vrsta koje zahtijevaju dugo razdoblje hladne stratifikacije i/ili toplu stratifikaciju i onih vrsta koje kliju u tami. Sjeme se stavlja na sloj vlažnog pijeska a zatim prekrije slojem debljine 1-2 cm.
Ostali mediji.
Zemlja
Zemlju je teže standardizirati, pa se njena uporaba u pravilu ne preporučuje. Ukoliko se koristi zemlja, savjetuje se sterilizacija. Pravila ISTA preporučuju vrstu zemlje koja se može koristiti (humusno-ilovasta, treset, vermikulit).
Drugi mediji
Pravila ISTA ne preporučuju uporabu drugih medija.
U neslužbenim ispitivanjima može se koristiti medij koji:
- nije toksičan za sjeme ispitivane vrste
- ne sadrži plijesni ili mikroorganizme
- osigurava dobru opskrbu vlagom i kisikom
Ponekad se koristi “Kimpak”, usitnjeni kamen plavac, perlit, vermikulit ili se supstarati kombiniraju.
53. Objasnite razliku između testova klijavosti i vitaliteta.
Kod dormantnih vrsta sjemena ili kod sjemena kod kojeg ispitivanje klijavosti relativno dugo traje ne određuje se klijavost, nego vitalitet. Pod pojmom vitalitet ili «životna sposobnost sjemena» podrazumijeva se broj za život sposobnih sjemenki (B. Regent, 1980.). Pod pojmom «klijavost sjemena» podrazumijeva se broj sjemenki ispitivane vrste uzetih iz komponente čistog sjemena, koje su normalno isklijale u određenim uvjetima i u određenom roku, izražen u postotku od ukupnog broja sjemenki uzetih u ispitivanje iz komponente čistog sjemena (B. Regent, 1980.). Test «klijavosti» definiran je kao metoda za mjerenje postotka sjemena koje je sposobno da se razvije u «normalne klijance» (tj. ima sposobnost klijanja). Najvažnija razlika između testova klijavosti i vitaliteta je da test «klijavosti» mjeri «trenutno stanje» (tj. sjeme koje je «proklijalo»), dok test «vitaliteta» daje procjenu «moguće potencijalne klijavosti». To znači da iako «vitalno» sjeme ima sposobnost razvoja u «normalne» klijance, ono ne mora nužno imati sposobnost klijanja. Zaključak je da «test klijavosti» ne mjeri istu sposobnost kao i «test vitaliteta», te «klijavost» i «vitalitet» nisu sinonimi (Peter G. Gosling, Forestry Commission Research Agency, Velika Britanija). Testom klijavosti sjemena gotovo uvijek se dobivaju kompleksniji i niži rezultati u odnosu na testove vitaliteta (tetrazol, indigokarmin itd.).
Metode za brzo određivaje vitaliteta šumskog sjemena možemo svrstati u 5 osnovnih skupina:
I Mehaničke metode: a) metoda na prerez
b) metoda potapanja u vodi
II Biokemijske metode: A) obojavanje mrtvih sjemenki:
a) indigokarmin metoda
b) metoda kiselog fuksina
B) obojavanje živih sjemenki
a) Dimitriewiczeva metoda
b) metoda selena i telura
c) metoda tetrazola
III radiografska metoda
IV metoda rastenja oslobođenih embrija
V razne druge metode
54. Objasnite određivanje vitaliteta sjemena metodom na prerez.
To je mehanička metoda, radi se poprečni ili uzdužni rez na sjemenu i daje visoke i nepouzdane rezultate jer se vitalnost sjemena određuje samo vizualnim putem, odnosno na bazi izgleda sjemena.
55. Objasnite određivanje viteliteta sjemena metodom potapanja u vodi.
Drugi naziv za tu metodu je flotacija, isto mehanička metoda, nepouzdana, temelji se na pretpostavci da sjeme koje je vitalno tone na dno, a ono koje nije ostaje plutati.
56. Objasnite određivanje vitaliteta sjemena radiografskom metodom.
Zrake prodiru kroz sjeme i jasno ocrtavaju pojedine dijelove sjemenke pa se lako može vidjeti koji dijelovi sjemenke su vitalni a koji nisu.
57. Objasnite određivanje vitaliteta sjemena metodom rastenja oslobođenjih embrija.
Embrij se oslobađa iz sjemena, stavlja se u inkubaciju na rastenje pod određenom temperaturom, vlagom i osvjetljenošću. Zatim se vizualno određuje koji embriji su narasli a koji nisu.
58. Objasnite postupak postupak provođenja vitaliteta sjemena metodom tetrazola na primjeru sjemena obične smreke.
1. Vrsta/Porodica: Picea, Pinaceae; obična smreka. 2. Pribor: Zdjelice (4x50 ml), igla (lanceta), skalpel, podložak za pripremu, filter papir, pinceta, podložak za procjenu. 3. Postupak pripreme sjemena: Pripremiti suho sjeme, ispitivanje se vrši u pravilu na 4x100 sjemenki, mi smo koristili samo 100 po osobi. 4. Priprema sjemena prije bojenja: Prerezati poprečno na visini od 2/3 od radikule kako bi otvorili embrijsku šupljinu. 5. Bojenje: 18 sati, 30ºC, 1,0% TZ-otopina. 6. Priprema za procjenu: Odvojiti embrio i ukloniti sjemenu ljusku. 7. Procjena: Najveća dopuštena površina neobojenog, mekanog i/ili nekrotičnog tkiva može biti – Sve mora biti obojeno, uključujući endosperm. Dozvoljena je mala površinska nekroza na vanjskom dijelu endosperma koja nesmije biti spojena s embrijskom šupljinom. 8. Primjedbe: Embriji kraći od 1/3 embrijske šupljine procjenjuju se kao ne vitalni.
59. Prednosti i nedostaci indigokarmin metode određivanja vitaliteta sjemena.
Prednosti: jeftina, jednostavna za izvođenje
Nedostaci: traži puno iskustva kad je u pitanju procjena
60. Prednosti i nedostaci tetrazol metode određivanja vitaliteta sjemena.
Prednosti: jeftina, jednostavna za izvođenje
Nedostaci: služeći se definiranim pravilima, vrlo je teško interpretirati rezultate tetrazol-testa, soli tetrazola su štetne po zdravlje (oprez pri rukovanju), pojedine vrste nisu navedene u pravilima
61. Razlika između tetrazol i indigokarmin metode ispitivanja vitatliteta sjemena.
Indigokarmin metoda-bojanje mrtvih sjemenki. Ovu je metodu pronašao i 1925. godine opisao Neljubov. Metoda je od početka bila prilagođena kako za poljoprivredne tako i za šumske vrste. Neljubov je uočio da razrijeđena otopina indigokarmina prodire u mrtve stanice i obojava ih intenzivno plavo, ali da za vrijeme od nekoliko sati ne prodire u žive stanice te ih ne obojava.
Tetrazol metoda – bojanje živih sjemenki. Blijedo žuta otopina 2,3,5-trifenil tetrazolklorida ili bromida se reducira djelovanjem vodika koji se stvara u vlažnim tkivima sjemena, kako bi nastala stabilna, svijetlo crvena tvar koju zovemo formazan. Crveno obojano tkivo ili dijelovi organa (boja žive dijelove stanice) lako se razlikuju od mrtvih tkiva koja su bez boje. Za sjemenke koje su djelomično obojane, omjer i smještaj neobojenih dijelova u embriju i megagametofitu ili endospermu određuje da li je sjeme vitalno ili nije. Tetrazol metoda, upotrebljava se za:a) dobivanje brze procjene vitaliteta sjemena za koje se pretpostavlja da je dormantno; i b) za određivanje vitaliteta sjemena koje nije isklijalo na kraju testa klijavosti.
mana'o- Broj postova : 3
Join date : 17.04.2011
drugi dio , sad učite i budite sretni :)
mana'o sub svi 21, 2011 11:26 am
62. Kriteriji za klasifikaciju vitaliteta sjemena indigokarmin metodom.
Pravila za ispitivanje sjemena indigokarmin metodom sadrže tri klasifikacijska kriterija:
A) Sjeme četinjača: samo se sjeme sa potpuno neobojenim embrijem ili embrijem sa malim obojenim područjem na krajnjem vrhu radikule (sjemenskog korjenčića), smatra vitalnim.
B) Sjeme vrsta iz roda Acer: sjeme sa potpuno neobojenim embrijem ili embrijem sa malim obojenim područjem na vrhu radikule (sjemenskog korjenčića), slabo obojeni embriji i oni kod kojih nekroza na kotiledonima nije spojena sa radikulom koja mora biti neobojena, smatraju se vitalnima.
C) Sve druge vrste: sjeme sa potpuno neobojenim embrijem ili sa malim obojenim područjem na vrhu radikule (sjemenskog korjenčića), slabo obojeni embriji i embriji koji su nekrotično obojeni na polovici (sredini) kotiledona suprotno od radikule, smatraju se vitalnima.
63. Navedite u kojim se slučajevima koristi metoda tetrazola u svrhu ispitivanja vitaliteta sjemena.
Tetrazol metoda, upotrebljava se za:
a) dobivanje brze procjene vitaliteta sjemena za koje se pretpostavlja da je dormantno
b) za određivanje vitaliteta sjemena koje nije isklijalo na kraju testa klijavosti
64. Opišite postupak provođenja vitaliteta sjemena metodom tetrazola na primjeru sjemena obične jele.
1. Rod/Porodica: Abies, Pinaceae, Jele; 2. Pribor: Zdjelice (4x50 ml), igla, skalpel, podložak za pripremu, filter papir, pinceta, podložak za procjenu, alkohol za čišćenje; 3. Postupak pripreme sjemena: Ništa; 4. Priprema sjemena prije bojenja: Pripremiti suho sjeme. Prerezati poprečno pri svakom vrhu da se uoči embrijska šupljina. Tretirati TZ sjeme koje je močeno 3 x 10 minuta pod niskim tlakom (niskotlačna pumpa); 5. Bojenje: 18 sati, 30ºC, 1,0% TZ-otopina; 6. Priprema za procjenu: Prerezati uzdužno kroz endosperm, odvojiti embrio, ukloniti sjemenu ljusku; 7. Procjena: Najveća dopuštena površina neobojenog, mekanog i/ili nekrotičnog tkiva može biti - sve mora biti obojeno a dozvoljena je samo mala površinska mrlja na vanjskoj strani endosperma koja ne smije biti spojena s embrijskom šupljinom; 8. Primjedbe: Staro i suho sjeme može dati pouzdanije rezultate ukoliko ga namačemo 48 sati. Alternativne metode objašnjene su u ISTA pravilima, tablica 6A.
65. Vrste rezova prije močenja sjemena u otopini tetrazola kod sjemena vrsta iz vrsta roda jela i duglazija.
1.Poprečni rezovi (prije močenja) na oba kraja sjemena vrsta iz roda Abies ili Pseudotsuga na način da se ne oštete kotiledoni i vrh radikule.
2.Uzdužni rez (prije močenja) kod sjemena vrsta iz roda Abies ili Pseudotsuga na način da se ne ošteti embrij.
66. Opišite postupak provođenja vitaliteta sjemena metodom tetrazola na primjeru sjemena vrsta iz roda Sorbus.
1. Rod/Porodica: Sorbus, Rosaceae, Sorbusi; 2. Pribor: Zdjelice (4x50 ml), igla, igla (lanceta), skalpel, podložak za pripremu, filtar papir, pinceta, podložak za procjenu; 3. Priprema sjemena: močenje 18 sati u vodi temp. 20ºC; 4. Priprema sjemena prije bojenja: Prerezati poprečno na visini od 2/3 od radikule; 5. Bojenje: 18 sati, 30ºC, 1,0% TZ-otopina; 6. Priprema za procjenu: odvojiti embrio; 7. Procjena: Najveća dopuštena površina neobojenog, mekanog i/ili nekrotičnog tkiva može biti - vrh radikule, 1/3 površine kotiledona, 1/2 površine kotiledona ukoliko zahvaća periferni dio; 8. Primjedbe: Nema.
67. Opišite postupak provođenja vitaliteta sjemena metodom tetrazola na primjeru sjemena obične bukve.
1. Rod/Porodica: Fagus, Fagaceae, Bukve; 2. Pribor: Zdjelice (4x250 ml), igla, igla (lanceta), skalpel, podložak za pripremu, filtar papir, pinceta, podložak za procjenu; 3. Priprema sjemena: Odstraniti perikarp suhog sjemena, močiti 18 sati u vodi temp. 20ºC; 4. Priprema sjemena prije bojenja: Odstraniti sjemenu ljusku; 5. Bojenje: 18 sati, 30ºC, 1,0% TZ-otopina; 6. Priprema za procjenu: Otvoriti unutarnju stranu kotiledona; 7. Procjena: Najveća dopuštena površina neobojenog, mekanog i/ili nekrotičnog tkiva može biti - vrh radikule, 1/3 vanjske površine kotiledona; 8. Primjedbe: Perikarp presušenog sjemena lakše se odstranjuje nakon nekoliko sati močenja.
68. Opišite postupak provođenja vitaliteta sjemena metodom tetrazola na primjeru sjemena gorskog javora.
1. Vrsta/Porodica: Acer pseudoplatanus, Aceraceae, Gorski javor; 2. Pribor: Zdjelice (4x50 ml), igla (lanceta), skalpel, podložak za pripremu, filtar papir, pinceta, podložak za procjenu; 3. Postupak pripreme sjemena: Močiti 18 sati u vodi temp. 20ºC; 4. Priprema sjemena prije bojenja: Prerezati perikarp na sve tri strane osim na spoju između dva ploda; odstraniti perikarp. Odrezati mali komadić sjemene ljuske i ponovo močiti 3 sata. Ukloniti sjemenu ljusku; 5. Bojenje: 18 sati, 30ºC, 1,0% TZ-otopina; 6. Priprema za procjenu: Ništa; 7. Procjena: Najveća dopuštena površina neobojenog, mekanog i/ili nekrotičnog tkiva može biti - vrh radikule, mala površinska mrlja na kotiledonima, osim u blizini radikule ili hipokotila; 8. Primjedbe: Staro i suho sjeme može dati pouzdanije rezultate ako se prethodno provede hladna stratifikacija između vlažnog papira u trajanju 14 dana na temp. 4 ºC.
69. Opišite postupak provođenja vitaliteta sjemena metodom tetrazola na primjeru sjemena vrsta iz roda Prunus.
1. Rod/Porodica: Prunus, Rosaceae, Prunusi; 2. Pribor: Zdjelice (4x50 ml za vrste sitnog sjemena; 4x500 ml za vrste krupnog sjemena), igla (lanceta), skalpel, filtar papir, pinceta, podložak za procjenu, škripac (kliješta);
3. Postupak pripreme sjemena: Slomiti košticu, sjeme močiti 18 sati u vodi temp. 20ºC, po potrebi mijenjati vodu (miris po gorkom bademu); 4. Priprema sjemena prije bojenja: Ukloniti sjemenu ljusku; 5. Bojenje: 18 sati, 30ºC, 1,0% TZ-otopina; 6. Priprema za procjenu: raširiti kotiledone; 7. Procjena: Najveća dopuštena površina neobojenog, mekanog i/ili nekrotičnog tkiva može biti - vrh radikule, 1/3 površine kotiledona ako zahvaća periferni dio; 8. Primjedbe: Prije procjene, kod vrsta krupnog sjemena (npr: Prunus armeniaca, P. domestica, P. persica, P. dulcis, itd.) potrebno je pažljivo raširiti kotiledone.
70. Opišite postupak provođenja vitaliteta sjemena metodom tetrazola na primjeru sjemena vrsta iz roda Tilia.
1. Rod/Porodica: Tilia, Tiliaceae, Lipe; 2. Pribor: Zdjelice (4x50 ml), igla, igla(lanceta), skalpel ili škare, škare za kost (grickalica za nokte), podložak za pripremu, filtar papir, pinceta, podložak za procjenu; 3. Postupak pripreme sjemena: Ukloniti perikarp, odrezati hilum, močiti 18 sati u vodi na temp. 20ºC; 4. Priprema sjemena prije bojenja: ukloniti sjemenu ljusku; 5. Bojenje: 18 sati, 30ºC, 1,0% TZ-otopina; 6. Priprema za procjenu: Sa malim rezom otvoriti endosperm i odvojiti embrio; 7. Procjena: Najveća dopuštena površina neobojenog, mekanog i/ili nekrotičnog tkiva može biti - sve mora biti obojeno, a dozvoljena je mala nekroza na rubovima endosperma samo ako zahvaća površinski dio; 8. Primjedbe: Nema.
71. Podjela sjemena obzirom na prirodnu trajnost očuvanja vitaliteta.
Mikrobiotsko, mezobiotsko i makrobiotsko sjeme.
72. Objasnite pojmove provenijencija, peletizacija, maceracija, skarifikacija.
Provenijencija sjemena, odnosno ekotip sjemena podrazumijeva ekotip kojemu sjeme pripada. Pojedini ekotipovi odnosno provenijancija se razlikuju u veličini i vitalitetu sjemena, preživljavanju nakon presadnje, brzini rasta, fenologiji, obliku i otpornosti na insekte i bolesti.
Peletizacija ili oblaganje sjemena sastoji su u tome da se sjeme miješa sa glinencem i kaolinom u prahu u bubnju koji rotira. Ovoj smjesi se dodaju neznatne količine tvari za stimuliranje klijanja sjemena i rastenje te fungicida i insekticida, kao i vezivne tvari da bi sjeme dobilo oblik tablete. Sve bi to trebalo olakšati sjetvu sitnoga sjemena, njegovo klijanje i rast klijanaca.
Maceracija postupak odvajanja sjemena iz ploda sa mesnatim arilusom.
Skarifikacija pod to spada ozljeđivanje teste radi bržeg postizanja klijavosti odn. upijanja vode i izmjene plinova.
73. Opišite načine predsjetvene pripreme sjemena koje lako klija. Navedite barem pet vrsta koje lako kliju.
Glavna svrha predsjetvene pripreme šumskog sjemena je ubrzavanje njegovog potpunog klijanja. One su vrlo jednostavne kod sjemena koje od prirode lako klije. Kod dormantnog sjemena predsjetvene pripreme su manje ili više komplicirane, što ovisi o stupnju njegove dormantnosti.
A)Predsjetvena priprema sjemena koje lako klije.
1. Močenje i vlaženje sjemena
2. Stratificiranje sjemena sa vlažnim pjeskom
Npr: smreka, borovi, topole, vrbe, tuje.
74. Inducirana ( sekundarna ) dormantnost sjemena? Navedi primjer!
sekundarna dormantnost je izazvana nekim nepovoljnim faktorom
Sekundarna dormantnost naziva se još i inducirana dormantnost.
Na nju utječu temperatura, vlaga, zračenje.
75. Objasnite sve faktore koji utječu na uspjeh čuvanja sjemena!
Prosječan sadržaj vlage većine vrsta treba biti od 5 do 12%. Sjeme vrste Betula papyrifera s 0.6% vlage čuvano je s jednakom uspješnošću kao i sjeme hrasta s 30%-tnim sadržajem vlage.
Krupno sjeme poput sjemena hrasta, kalifornijskog i običnog divljeg kestena obično je teško čuvati tijekom duljeg vremena. Nakon sakupljanja takvo sjeme najbolje je odmah posijati. Sjeme kalifornijskog divljeg kestena i običnog divljeg kestena sadrži u prosjeku 50 % vlage.
Čuvanje na hladnom može produljiti vitalitet sjemena. U prirodnim uvjetima sjeme bora i smreke zadržava vitalitet tijekom jedne godine. Sjeme navedenih rodova čuvano na niskim temperaturama može ostati vitalno od 6 do 10 godina.
Za uspješno čuvanje sjemena najvažnije je održavati: (1) stalnu temperaturu i vlagu; (2) što je moguće nižu temperaturu i sadržaj vlage. Odstupanja u temperaturi i vlazi dovode do smanjenja vitaliteta. Niske temperature i mali sadržaj vlage usporavaju ili zaustavljaju negativno djelovanje insekata i bolesti.
Najpovoljnija temperatura za čuvanje sjemena je od 0.5 do 10ºC, a najoptimalnija ispod 5ºC. Prihvatljive su i temperature ispod 0ºC
(-4ºC). Sjeme nekih vrsta drveća i grmlja zamrznuto u tekućem dušiku (-160ºC) također je sačuvalo vitalitet.
76. Objasni načine čuvanja žira hrasta lužnjaka!
Sabiranje, vađenje i čuvanje. Dozreli žir se skuplja sa tla u jesen, rjeđe (samo neke vrste) početkom zime ili se otresa sa grana. Prije početka sabiranja odstranjuje se s tla ranije otpao crvljiv žir ugonom svinja, metenjem i sl. Nakon sabiranja, žir se mora rasprostriti u tanke slojeve (10-15 cm) u zračnoj i suhoj prostoriji, nadstrešnici i sl. i često pregrtati da se prosuši. Sloj žira u rastresitom stanju ne smije biti deblji od 40 cm. Ako je potrebna veća debljina, sloj se od sloja odvaja slamom ili nekih drugim materijalom. Kroz kraće vrijeme, tj.preko zime on se sa zadovoljavajućim uspjehom čuva u hladnim i vlažnim prostorijama ili se skladišti na neki drugi način: pod sastojinama; u jamama; u trapovima; ili u tekućoj vodi. Kroz duže vrijeme najbolje je žir čuvati u hermetički zatvorenim posudama na temperaturi od 0 -5°C. Vaga u žiru se ne smije tokom skladištenja spustiti ispod 35%.
77. Definirajte: klonska sjemenska plantaža, generativna sjemenska plantaža, priznata sjemenska sastojina, izabrana sjemenska sastojina, sjemenska rejonizacija, sjemenska oblast!
Klonska sjemenska plantaža:
Sjeme se može sakupljati samo iz onih sastojina koje su za to predviđene. Takve sastojine nazivamo sjemenske sastojine. Sjemenske sastojine mogu biti prirodnog ili umjetnog porijekla (klonske plantaže). Samo u izuzetnim slučajevima sjeme se može sakupljati sa drugih objekata (potrebna je posebna dozvola). Sjeme dobiveno iz prirodnih sastojina zovemo normalno ili obično sjeme, dok iz sjemenskih plantaža selekcionirano ili poboljšano.
Najvažniji izvor sjemena i dalje će biti prirodne sastojine, ali u mnogim zemljama programi oplemenjivanja drveća i sjemenske plantaže postaju sve značajniji.
Sjemenske plantaže pružaju značajnije prednosti u odnosu na prirodne sastojine. Pravilan odabir staništa za sjemenske plantaže utječe na redovitiju cvatnju i omogućuje njezino poticanje. Urod sjemena je veći jer količina peludi nije ograničena, a agrotehničke mjere se lakše provode.
Kada se sjemenske plantaže osnivaju sa selekcioniranog materijala iz programa genetskog oplemenjivanja, postoji mogućnost dobivanja željenih svojstava.
Ovo će postati od velike važnosti u bliskoj budućnosti ako se šume ne uspiju adaptirati uvjetima globalnog zatopljenja. Kako bismo se prilagodili novonastaloj situaciji, potrebno je upoznati biologiju razmnožavanja i genetiku šumskih vrsta uključujući i prilagodljiva svojstva familija kao i utjecaj okoline na uspješnost razmnožavanja i razvoj potomstva.
SJEMENSKA REJONIZACiJA
Upotreba sjemena iz neadekvatnih sastojina ili genetski lošeg sjemena i reprodukcijskog materijala nastaju nenadoknadive štete.
Prvu rejonizaciju napravio je ing.Šafar 1958 godine. On je izdvojio 5 sjemenskih oblasti i veći broj podoblasti i područja. Njegovu rejonizaciju nadopunio je zavod za kontrolu sjemena 1963.godine.
Današnja podjela ide na sjemenske OBLASTI, oblasti se dijele na ZONE, a zone na REJONE.
78. Fiziološka dormantnost sjemena i dormantnost epikotila! Navedi barem pet vrsta drveća čije sjeme ima izraženu fiziološku dormantnost!
Dormantnost uzrokovana hormonima i antihormonima (citokinini, giberelini, ABA), npr: Davidia sp., Paeonia sp., Aesculus califlora, Pavia sp., Chionantus sp.
79. Objasnite sve prednosti klonske sjemenske plantaže u odnosu na sjemenske sastojine!
Najvažniji izvor sjemena i dalje će biti prirodne sastojine, ali u mnogim zemljama programi oplemenjivanja drveća i sjemenske plantaže postaju sve značajniji.
Sjemenske plantaže pružaju značajnije prednosti u odnosu na prirodne sastojine. Pravilan odabir staništa za sjemenske plantaže utječe na redovitiju cvatnju i omogućuje njezino poticanje. Urod sjemena je veći jer količina peludi nije ograničena, a agrotehničke mjere se lakše provode.
Kada se sjemenske plantaže osnivaju sa selekcioniranog materijala iz programa genetskog oplemenjivanja, postoji mogućnost dobivanja željenih svojstava.
Ovo će postati od velike važnosti u bliskoj budućnosti ako se šume ne uspiju adaptirati uvjetima globalnog zatopljenja. Kako bismo se prilagodili novonastaloj situaciji, potrebno je upoznati biologiju razmnožavanja i genetiku šumskih vrsta uključujući i prilagodljiva svojstva familija kao i utjecaj okoline na uspješnost razmnožavanja i razvoj potomstva.
80. Opišite metode vađenja sjemena kod vrsta s mesnatim usplođem!
Odvajanjem mesnatog usplođa ili sjemene ljuske smanjuje se mogućnost nastanka gljiva i bakterija tijekom čuvanja. Očišćeno sjeme može se osušiti i tretirati odgovarajućim fungicidom i čuvati do sjetve ili stratifikacije. Sjeme se može odvajati od usplođa ručno, a za veće količine koriste se strojevi. Stroj pomoću vode odvaja i ispire usplođe od sjemena. Prije postupka odvajanja poželjno je močenje plodova ili sjemena u trajanju od 6-24 sata. Ako su plodovi izrazito krupni, potrebno ih je staviti u plastične vrećice da bi omekšali. Kod većine mesnatih plodova koji imaju sjeme s tvrdom ljuskom (Cotoneaster, Chionanthus, Cornus) ono se bez problema odvaja od usplođa, za razliku od sjemena Magnolije i Euonymusa koje se može oštetiti tijekom postupka čišćenja. Močenje prije čišćenja olakšava odvajanje sjemena od usplođa. Sjeme Magnolije potrebno je čistiti ručno. Za odvajanje manjih količina sjemena može se koristiti i ručna miješalica.
81. Definirajte: flotacija, kemijska skarifikacija, gola stratifikacija, predsjetvena priprema sjemena!
Flotacija-mehanička metoda određivanja vitaliteta sjemena potapanjem.
Gola skarifikacija- ne koristi se supstrat prilikom skarifikacije; proces: vlažni pa hladni uvjeti, pakiranje u najlon vrećice i spremanje u hladnjake, prozračivanje i vlaženje po potrebi.
Kemijska skaifikacija:
Kemijsko tretiranje kiselinom omekšava sjemenu ljusku. Koristi se koncentrirana sumporna ili nitratna kiselina. U radu s kiselinom potreban je poseban oprez (zaštitne naočale i odijelo). Sjeme staviti u suhu staklenu posudu i preliti kiselinom. Omjer sjemena i kiseline mora biti 1:2.
Potrebno je više puta promiješati, te kontrolirati debljinu ljuske. Nekoliko sjemenki izvaditi, isprati, prerezati na pola. Različite partije sjemena iste vrste mogu imati tanju ili deblju ljusku. Odliti kiselinu kroz sito, sjeme ispirati hladnom vodom 5-10 minuta. Raširiti sjeme po papiru i ostaviti da se osuši na sobnoj temperaturi.
Predsjetvena priprema sjemena:
Glavna svrha predsjetvene pripreme šumskog sjemena je ubrzavanje njegovog potpunog klijanja. One su vrlo jednostavne kod sjemena koje od prirode lako klije. Kod dormantnog sjemena predsjetvene pripreme su manje ili više komplicirane, što ovisi o stupnju njegove dormantnosti.
82. Mikrobiotsko sjeme. Nabrojte pet vrsta čije sjeme spada u ovu skupinu!
Npr: Aesculus, Pavia, Castanea, Quercus, Fagus, Juglans.
83. Mezobiotsko sjeme. Nabrojte pet vrsta čije sjeme spada u ovu skupinu!
?????
84. Makrobiotsko sjeme. Nabrojte pet vrsta čije sjeme spada u ovu skupinu!
Robinia pseudoacacia, Cercis canadensis, Albitia sp., Ceratonia siliqua, Gleditschia triacanthos. (mahunarke većinom).
85. Nabrojte vrste koje nemaju endosperm!
Endosperma nema sjeme: bagrema, breze, hrasta, javora, johe, kestena, ljeske, oraha i dr.
86. Što je embrij ili klica, iz čega se razvija?
EMBRIJ ILI KLICA razvija se iz oplođene oosfere, a smještena je u endospermu, a ako je nema endosperma, embrij ispunjava čitavu unutrašnjost sjemenke.
87. Od čega se sastoji embrij?
Embrij se sastoji od: kotiledona (sjemenski listovi, supke)
plumule (sjemenski pup, vegetacijski vršak)
hipokotila (stručak)
radikula (sjemenski korjenčić)
88. Što su kotiledoni i čemu oni služe?
kotiledoni =sjemenski listovi, supke
KOTILEDONI- služe da iz endosperma crpe hranu za razvoj embrija dok se ne stvore pravi listovi, a ako nema endosperma, kotiledoni služe i sami kao izvor hrane.
89. Što je plumula i što se iz nje razvija?
To je sjemenski pup ili vegetacijski vršak koji se razvija između stapki kotiledona. Plumula predstavlja ishodište za produženje stabljike (debalca). Ona stvara i prve prave listove, tzv. primarne listove
90. Što je hipokotil (stručak)?
Hipokotil ili stručak se nalazi između ishodišta kotiledona i korjenčića. Iz njega i plumule nastaje biljčica koja nosi kotiledone i prave listove ili samo prve listove.
91. Što je radikula?
Radikula ili rudimentirani korjenčić je sjemenski korjenčić, smješten je na vršnom, ušiljenom dijelu hipokotila.
92. Što je endosperm?
ENDOSPERM – hranjivo staničje koje se nalazi unutar sjemene ljuske. Služi kotiledonima kao rezervoar hrane (ulje, škrob, bjelančevine, mineralne tvari), koja daje energiju potrebnu za klijanje embrija i početni razvoj biljčice.
93. Što je sjemena ljuska?
SJEMENA LJUSKA (testa) je ovoj oko sjemena koji se razvija iz integumenta. Osnovna zadaća je da štiti sjeme od nepovoljnih vanjskih utjecaja, te da regulira komuniciranje sjemena sa okolinom.
94. Što je mikropila, a što hilum?
Na zrelom sjemenu mogu se vidjeti još i mikropila i hilum (pupak). Mikropila je mjesto na kojem puca sjemena ljuska kod klijanja, a hilum je mjesto na kojem je sjeme pričvršćeno za dršku.
95. S gledišta sabiranja i ekstrakcije (vađenja)
sjemena sjeme možemo svrstati u 3 grupe i to:
1. PRAVO SJEME- Koje se vadi iz suhih plodova ili iz češera. Ovamo spada većina četinjača (Abies, Larix, Picea, Pinus i dr.), te vrste sa suhim plodom, kao npr.mahunom (Cercis, Coronila, Gleditsia, Robinia itd.) ili tobolcem (Populus, Salix itd.).Vađenje sjemena svodi se na sušenje češera, odnosno plodova, na suncu ili umjetnoj toplini , mlačenjem, rešetanjem.
2. SUHI PLODOVI kod kojih je sjeme čvrsto obavijeno perikarpom (Acer, Castanea, Clematis, Corylus, Fraxinus, Quercus, Ulmus itd.). Sjeme se takvih vrsta uopće ne vadi nego se čitav plod smatra za sjeme.
3. MESNATI PLODOVI su oni koji imaju mesnato usplođe, kao:(Berberis, Cornus, Juglans, Malus, Prunus, Pyrus). Sjeme iz ovih plodova odvaja se maceriranjem i ispiranjem mesnatog usplođa u vodi.
96. O čemu ovisi plodonošenje ili rađanje šumskoga sjemena.
Plodonošenje ili rađanje plodom (sjemenom) šumskog drveća zavisi o mnogim faktorima: o unutrašnjim (biološkim) svojstvima stabla (vrsta drveća, starost stabla, periodicitet uroda), o vanjskim uvjetima (klima, tlo) i o socijalnom položaju stabla (gustoća sadnje, klasa stabla). Većina vrsta drveća i grmlja rađa sjemenom u prilično redovitim intervalima vremena. Samo neke vrste rađaju punim ili gotovo punim urodom svake godine ili svake druge godine. Obično je između dva obilna uroda sjemena nekoliko slabih ili osrednjih uroda. Za vrijeme punoga uroda se obično dobije kvalitetnije sjeme, i isto se preporučuje skladištiti.
97. Kako utvrđujemo urod sjemena.
1. Metoda analize probnih grančica
2. Metoda primjernih stabala
3. Metoda sjemenomjera (pogodna za vrste lakog sjemena)
4. Metodom pokusnog sabiranja (primjenjuje se kod četinjača)
5. Metodom prosječnih podatka o proizvodnji sjemena
98. Sabiranje sjemena na što moramo paziti.
Prilikom sakupljanja sjemena najteže je prepoznati kada je sjeme zrelo. Sjeme je zrelo kada se težina svježeg (ili suhog sjemena) ne povećava.
SABIRANJE SJEMENA Još prije početka sabiranja, sabirač treba znati: 1. Mjesto sabiranja sjemena, 2. Kada je sjeme dovoljno zrelo za sabiranje, 3. Koliko traje period sabiranja, 4. Kako treba sabrati sjeme, da li sa stabla ili s tla.
99. Metode sabiranja sjemena
1.Sa stabla- slobodnim penjanjem pomoću klinova, penjalica poštanskog tipa, pomoću ljestava, pomoću baumvela.
2.Sa tla - uglavnom se koristi kod vrsta koje imaju krupnije sjeme (hrast i bukva).
3.Sa vode (koristi se negdje kod sakupljanja johovog sjemena).
100. Koja tri stupnja razlikujemo kod dozrijevanja sjemena.
Vrijeme sabiranja sjemena određeno je vremenskim intervalom od dozrijevanja pa do otpadanja sjemena sa stabla.
Razlikujemo tri stupnja dozrijevanja sjemena: mliječni, kada je sjeme mekano, vodenasto, bogato na šećeru i škrobu; voštani, kada se sjeme može savijati i gnječiti poput voska i potpuni kada je sjeme nakon gubitka vlage postalo tvrdo i kada ga treba sabirati. Točno vrijeme početka sabiranja sjemena mora se, međutim, utvrditi za svaku vrstu na samome lokalitetu i samo za dotičnu godinu.
101. S obzirom na dozrijevanje sjeme listača možemo podijeliti u tri skupine.
1- plod dozrijeva u proljeće i ubrzo otpada (brijest, topola, vrba)
2- plod dozrijeva ljeti (breza, dud, trešnja, sremza)
3- plod dozrijeva u jesen, a otpada kod nekih vrsta ubrzo po dozrijevanju (bukva,hrast, kesten), odnosno nakon prvih mrazeva (grab, javor) ili duboko u zimi (bagrem, jasen, joha, lipa).
102. Što je sjemenska rejonizacija i kako se ona dijeli? Kako možemo prenositi sjeme i sadnice?
SJEMENSKA REJONIZACiJA
Upotreba sjemena iz neadekvatnih sastojina ili genetski lošeg sjemena i reprodukcijskog materijala nastaju nenadoknadive štete.
Prvu rejonizaciju napravio je ing.Šafar 1958 godine. On je izdvojio 5 sjemenskih oblasti i veći broj podoblasti i područja. Njegovu rejonizaciju nadopunio je zavod za kontrolu sjemena 1963.godine.
Današnja podjela ide na sjemenske OBLASTI, oblasti se dijele na ZONE, a zone na REJONE.
103. Što je varijabilnost šumskog sjemena i kako se dijeli?
Varijabilitet šumskog sjemena
Topophysis-spadaju razlike u obliku i veličini ploda (sjemena), ukoliko one ovise o položaju ploda na stablu ili o položaju sjemena u plodu.
Cyklopysis- utjecaj starosti stabla na oblik i veličinu ploda (sjemena)
Periphysis- utjecaj stanišnih faktora na oblik i veličinu ploda (sjemena
104. Zbog čega je bitno prethodno prosušivanje sjemena?
Prethodno prosuŠivanje sjemena
Tek sabrane plodove (sjeme, češere) potrebno je odmah podvrći procesu prethodnog sušenja ili ih odmah zasijati. Naime ako se energija koja se stvara pri disanju sjemena, ne koristi za rastenje, ona se oslobađa kao toplinska energija što može uzrokovati upalu sjemena, a time i gubitak njegove klijavosti. Zbog toga se plodovi raspostiru u tankim hrpama pod nekim nastrešnicma zaklonjeni od direktnog sunčevog zračenja, sa dosta propuha. Tako skupljeno sjeme potrebno je pregrtati, više puta dnevno. Mesnate plodove potrebno je osloboditi usplođa
105. Metode vađenja (trušenja) sjemena!
Vađenje (ekstrakcija) sjemena
Vađenje sjemena iz ploda (češera) vrši se zato, da se izbjegne kvarenje sjemena, štedi na prostoru i težini prilikom transporta i čuvanja.
Metode vađenja sjemena:
1.sušenje
- na zraku
- u trušnicama
2. Malčiranje
3. depulpiranje
106. Metode čuvanja sjemena?
Čuvanje Sjemena
Često se puta sjeme neće ili ne može odmah sijati nakon vađenja i čišćenja, nego se mora čuvati duži period. Kako se čuvanjem i gubi vitalitet sjemena, moramo izabrati najbolji način za svaku vrstu, kako bi sačuvali klijavost
Metode Čuvanja sjemena:
Hladno-suho: čuva se Abies, Acer, Betula, Celtis, Fraxinus, Larix, Picea, Pinus, Ulmus i dr.)
Vlažno-hladno čuva (Corylus, Fagus, Quercus, Juglans)
Na sobnoj temperaturi (Tilia, Caragana, Pyrus)
U djelimičnom vakumu (Populus).
Hladno-suho čuvanje- čuvanje sjemena na niskim temperaturama sve se više primjenjuje u suvremenoj šumarskoj praksi. Temperature se obično kreću oko 3oc ili nešto iznad toga. Ovako niske temperature svedu biološku aktivnost na minimum i tako održavamo vitalitet. Za hladno čuvanje upotrebljavaju se hladnjaci ili hladne komore, hladni podrumi i sl. Bitno je to da je temperatura stalna bez velikog kolebanja. Najpogodnije temperature su od Ooc do +5oc.
Hladno-vlažno i toplo-vlažno čuvanje. Hladno-vlažan postupak ili stratificiranje je jedan od najraširenijih metoda čuvanja sjemena. On se sam, ili u kombinaciji sa toplo-vlažnim postupkom, često puta primjenjuje i kao metoda prethodnog tretiranja sjemena (dormantnog). Ovaj način se uglavnom koristi za sjeme koje sadrži veći postotak vlage , i koje najčešće samo prezimi, kao hrastov žir, plodovi kestena, oraha i ljeske. Postoji više metoda takvoga čuvanja:
a) pod šumskim sastojinama
b) u jamama
c) u hrpi
d) u podrumima
e) u tekućoj vodi
Ovim se metodama nastoji manje-više imitirati uvjeti "prezimljavanja" sjemena određenih vrsta u prirodi, u hladnoj, vlažnoj i zračnoj sredini. Cilj je takvoga prezimljavanja, da se proces klijanja sjemena uspori, ali ne i obustavi.
Čuvanje sjemena na sobnoj temperaturi. Ovo je najstarija i najjednostavnija metoda čuvanja sjemena. Na ovaj način čuva se sjeme onih vrsta koje imaju mali postotak vlažnosti. To se uglavnom može koristiti kod vrsta kao što su glog, jasen, koprivić, lipa, sremza, trešnja i dr.
Čuvanje u djelomičnom vakumu. Ova metoda se koristi vrlo rijetko. Svrha je u tome da sjemenu isto kao kad oduzmemo toplinu ono ne može da klije, isto tako ne može ni bez kisika.
107. Koji uvjeti moraju biti ispunjeni da bi sjeme klijalo?
Da bi sjeme počelo klijati moraju biti ispunjena dva neophodno nužna preduvjeta i to:
a) moraju postojati povoljni vanjski uvjeti: dovoljna količina vode i kisika, te povoljna temperatura; katkada je potrebno i svjetlo.
b) sjeme mora da je interno spremno za klijanje.
108. Koje su faze kod klijanja sjemenki, koje su povratne a koje ne?
Sam postupak klijanja odvija se u tri faze. U prvoj fazi koju zovemo bubrenje, sjeme samo skuplja vodu. U drugoj fazi klijanja počinje pretvorba rezervnih tvari. Prva faza je povratna (reverzibilna) dok druga faza je nepovratna (ireverzibilna). Probijanjem radikule kroz sjemenu ljusku počinje treća faza, u kojoj prevladavaju procesi rastenja.
109. Tipovi klijanja?
TIPOVI KLIJANJA
Zrelo sjeme, koje ne klije, nalazi se u tzv.anabiotskom stanju. Ono diše (respirira) slabo intezivno i neznatno oslobada ugljični dioksid i vodene pare.
Neko sjeme može, ako su vanjski uvijeti povoljni, klijati odmah po dozrijevanju, kao npr.sjeme topola i vrba, dok drugo za to nije sposobno nego treba naknadno dozrijevati. Naknadno dozrijevanje može trajati od nekoliko dana do nekoliko godina.
Nakon što se sjemena ljuska raspukne na mjestu zvanom mikropila, korjenčić koji se u međuvremenu izdužio izlazi kroz mikropilu i izlazi iz sjemenke. Razlikujemo dva načina klijanja nadzemni (epigeični) i podzemni (hipogeični).
Nadzemno klijanje (epigeično) korjenčić prodire u t!o i razvija korjenove dlačice. Hipokotil raste i potiskuje sjemenu ljusku prema gore i probija se na površinu t!a zajedno sa kotiledonima plumulom i sjemenom ljuskom, koja često puta ostaje u tlu. Kotiledoni koji dalje rastu potiskuju sjemenu ljusku i na kraju je odbacuju na tlo. Oni se nakon toga raširuju i vrše ulogu listova. Plumula koja se nalazi između kotiledona, razvija se i stvara prve listove, tzv.primarne listove. Pravi listovi se tek pojavljuju treće godine.
Podzemno (hipogeično) klijanje razlikuje se od nadzemnog po tome, što ovdje kotiledoni ne izlaze potpuno iz sjemene ljuske i što ostaju u tlu. U datum trenutku plumula izlazi iz sjemene ljuske, razvija se i probija na površinu tla i stvara prve, primarne listove.
110. Predsjetvena priprema sjemena! Koji su razlozi zašto to činimo?
PREDSJETVENA PRIPREMA ŠUMSKOG SJEMENA
Glavna svrha predsjetvene pripreme šumskog sjemena je ubrzavanje njegovog potpunog klijanja. One su vrlo jednostavne kod sjemena koje od prirode lako klije. Kod dormantnog sjemena predsjetvene pripreme su manje ili više komplicirane, što ovisi o stupnju njegove dormantnosti.
111. Što je dormantnost sjemena i koji su razlozi dormantnosti?
UNUTRAŠNJI UVJETI KLIJANJA ŠUMSKOG SJEMENA
Poznata je pojava da zdravo i ne ozlijeđeno sjeme mnogih vrsta šumskog drveća i grmlja ne klije niti tada kada se nalazi u povoljnim uvjetima okoline. Za takvo sjeme koje klije tek drugog proljeća ili trećeg, kažemo da preleži odnosno da miruje ili naknadno dozrijeva. Ovaj pojam se različito naziva tako Njemci kažu die Keimruhe, Englezi Dormancy, od tuda preuzeti naziv dormantnost.
Dormantost sjemena gotovo da je prisutna kod 50% svih vrsta, i u nekim slučajevima se vrlo lako savladava, dok kod drugih teško ili nikako.
Četiri su glavna uzroka dormantnosti sjemena i to:
1. Nepropusnost sjemene ljuske
2. Unutrašnje stanje embrija, stanje hranjiva i tvorba encima
3. Nedozrelost sjemena
4. Starenje sjemena
112. Što znači primarna-sekundarna, a što jednostruka-dvostruka dormancija?
Dormantnost sjemena može biti jednostruka ili dvostruka, već prema tome da li ju je izazvao samo jedan uzrok (nepropusna sjemena ljusaka) ili dva (nepropusna Ijuska i nerazvijen embrio).
Također razlikujemo primarnu i sekundarnu dormantnost. Primarna dormantnost je prirodna (nasljedna), dok sekundarna dormantnost je izazvana nekim nepovoljnim faktorom. Sekundarna dormantnost naziva se još i inducirana dormantnost.
113. Predsjetvena priprema dormantnog sjemena!
Predsjetvena priprema nedormantnog sjemena
Sjeme mnogih vrsta drveća nije dormantno i može se sijati odmah nakon čišćenja. Drugi način je skladištenje takvog sjemena do proljetne sjetve. Zbog kasnih proljetnih mrazeva preporučamo sjetvu izvršiti kasno u proljeće.
114. Što je peletizacija sjemena?
PELETIZAClJA SJEMENA
Peletizacija ili oblaganje sjemena sastoji su u tome da se sjeme miješa sa glinencem i kaolinom u prahu u bubnju koji rotira. Ovoj smjesi se dodaju neznatne količine tvari za stimuliranje klijanja sjemena i rastenje te fungicida i insekticida, kao i vezivne tvari da bi sjeme dobilo oblik tablete. Sve bi to trebalo da olakša sjetvu sitnoga sjemena, njegovo klijanje i rast klijanaca.
115. Elementi kvalitete šumskog sjemena!
ISPITIVANJE KVALITETE ŠUMSKOG SJEMENA
Valjanost šumskog sjemena koje će se upotrebiti za proizvodnju biljaka se ispituje iz tri razloga:
- da se može izračunati količina sjemena potrebna za proizvodnju željenog broja biljaka
- da se sazna da li se takvo sjeme isplati konzervirati za uporabu u narednim godinama
- da bi se odredila objektivna cijena sjemena.
Kod svakog određivanja kvalitete sjemena (plodova) vrše se:
A) Provjera autentičnosti vrste, varijeteta i rase
B) Analize elemenata kvalitete sjemena i to:
- čistoća sjemena
- apsolutna težina sjemena
- energija klijanja i klijavost ili vitalitet sjemena
- sadržaj vlage u sjemenu
- zdravstveno stanje sjemena
116. Što je čistoća sjemena i koje komponente sjemena određujemo?
Čistoća sjemena
Pod čistoćom sjemena razumijevamo odnos između mase čistih sjemenki vrste koja se ispituje i mase sjemenki uzetih zajedno sa otpacima i primjesama (masa radnog uzorka) izražen u postotku.
Posupak određivanja čistoće je slijedeći: Izdvojimo radni uzorak i izvažemo ga. Potom se iz radnog uzorka na glatkoj staklenoj ili porculanskoj ploči izdvajaju četiri komponente:
- čisto sjeme vrste koju ispitujemo
- druge vrste sjemena drveća i žbunja
- ostale vrste sjemena
- inertne materije
117. Što je apsolutna težina sjemena, kako ju određujemo i koje metode koristimo = 2.
118.Što je vitalitet sjemena, kako ga određujemo i koje metode koristimo?
Kod dormantnih vrsta sjemana ili kod sjemena kod kojeg ispitivanje klijavosti relativno dugo traje ne određuje se klijavost, nego vitalitet. Kod ostalih vrsta, vitalitet se određuje jedino u slučaju hitnosti kada npr. sjeme treba sjeme uskoro zasijati, isporučiti i sl.
Pod pojmom “vitalitet sjemena” ili “životna sposobnost sjemena” podrazumjeva se broj za život sposobnih sjemenki.
I- Mehaničke metode – metoda na prerez
metoda potapanja u vodu
II- Biokemijske metode – indigokarmin metoda (bojanje mrtvih sjemenki)
-tetrazol metoda (bojanje živih sjemenki)
III- Rontgen metoda
IV- Metoda rastenja osobođenih embrija.
V- Razne druge metode
119. Što je indigokarmin metoda i za što je koristimo?
Indigokarmin metoda je biokemijska metoda u testiranju vitaliteta sjemena, tom metodom bojimo mrtve sjemenke.
Ovu je metodu pronašao i 1925. godine opisao Neljubov. Metoda je od početka bila prilagođena kako za poljoprivredne tako i za šumske vrste. Neljubov je uočio da razrijeđena otopina indigokarmina prodire u mrtve stanice i obojava ih intenzivno plavo, ali da za vrijeme od nekoliko sati ne prodire u žive stanice te ih ne obojava.
Postupak za primjenu:
a) ispitivanje se vrši u pravilu na 4x100 sjemenki (4x50 kod veoma krupnog sjemena)
b) prije tretiranja indigokarmin otopinom, sjeme se preparira na načine koji su propisani za pojedinu vrstu sjemena (najčešće je to močenje u destiliranoj vodi u trajanju od 24 sata). Nakon toga, vrši se oslobađanje embrija i endosperma (kod vrsta koje ga imaju)
c) oslobođeni embriji/endospermi tretiraju se 0,5 % ili 1%-tnom otopinom indigokarmina u destiliranoj vodi, u termostatu, u tami na temperaturi od +30 ºC, zatim se izvade, isperu i klasificiraju. Prije procjene, obojano sjeme mora se temeljito oprati vodom. )
120. Što je tetrazol metoda i za što je koristimo?
Biokemijska metoda u određivanju vitaliteta sjemena, boje se žive sjemenke.
Tetrazol metoda, upotrebljava se za:
a) dobivanje brze procjene vitaliteta sjemena za koje se pretpostavlja da je dormantno; i
b) za određivanje vitaliteta sjemena koje nije isklijalo na kraju testa klijavosti.
(Lakon je 1950. godine prvi upotrijebio soli tetrazola za određivanje vitaliteta šumskog sjemena, a 1954. razradio metode za prepariranje, tretiranje i klasificiranje sjemena. Preporučio je da se vitalitet sjemena četinjača ocjenjuje prema obojenosti i embrija i endosperma, a ne samo embrija.
Tetrazol metoda privukla je pažnju u ISTA (Međunarodna organizacija za ispitivanje sjemena) Pravilima iz 1966. godine kada je propisana za većinu vrsta šumskog drveća za čiju je klijavost potrebno 60 i više dana. 1976 godine, metoda se primjenjivala na više od 40 rodova. Danas je metoda tetrazola službeno najviše primjenjivana metoda određivanja vitaliteta. ISTA je 2003. godine izdala priručnik o provođenju tetrazol testa.)
121. Određivanje vlage u sjemenu i kako ju određujemo, nabroji metode
Pod sadržajem vlage u sjemenu razumijevamo količinu vode koju sadrži sjeme ispitivane vrste, izraženu u postotku od mase radnog uzorka. Određivanje vlage vrši se uvijek na dva uzorka.
Metode određivanja vlage u sjemenu su slijedeće:
- Metoda sušnice na 105° C u trajanju od 1 sat uz prisustvo zraka. Služi za određivanje sadržaja vlage u sjemenu rodova Abies, Cedrus i Picea.
- Metoda sušnice na 130° C u trajanju od 1 sat uz prisustvo zraka. Služi za određivanje sadržaja vlage u sjemenu četinjača i listača. Razlike između postotaka sadržaja vlage u sjemenu dvaju ispitivanih radnih uzoraka ne smije biti veća od 5% inače se mora ponoviti analiza.
- Metoda elektronskog aparata radi na prinipu provodljivosti električne struje koja se mijenja sa stupnjem vlage u sjemenu ili vrste sjemena.
- Metoda toluola služi za preciznije određivanje vlage onih vrsta koje sadrže dosta lakohlapljivih ulja (Abies, Cedrus, Picea).
122. Uporabna vrijednost sjemena?
Nakon svih laboratorijskih analiza moguće je izračunati uporabnu vrijednost sjemena po formulama:
U = Č x K / 100
U-uporabna vrijednost sjemena
Č-Čistoća sjemena
K-klijavost sjemena
U = Č x K x E / 10000
E-energija klijanja
Broj biljaka, P, koje se proizvedu iz 1 kg datog sjemena može se izračunati prema formuli:
P = Č x K x 100 / A
P-broj klijavih sjemenki u 1 kg sjemena
A-apsolutna težina sjemena
123. Sakupljanje i čuvanje sjemena obične jele
Sabiranje, vađenje i čuvanje sjemena- Češeri jele se sabiru nešto prije nego što su se počeli otvarati, sa stojećih, rijeđe s oborenih stabala. Smatra se da je urod zadovoljavajući , ako na bočnom rezu češera ima 50% ili više punih sjemenki. Sjeme je vrlo osjetljivo na mehanička i fiziološka oštećenja. Stoga je preporučljivo da se češeri skupljaju u vrećice i pomoću užeta spuštaju na zemlju. Odmah poslije sakupljanja potrebno je sjeme zaštititi od kiše, pod neke nadstrešnice već u šumi, u hrpama od 20-30 cm i povremeno pregrtati. Na taj se način pogoduje naknadnom dozrijevanju sjemena i njegovom prirodnom djelomičnom sušenju.
Kroz duži period sjeme se najbolje čuva tako da mu se snizi vlaga na 7-9% i u hermetički zatvorenim posudama na temperaturi od -100Cdo -150C.
Do idućeg proljeća sjeme ob.jele se može prilično uspješno čuvati i u svježim zračnim prostorijama, u tankom sloju od 10-15 cm, s tim da se sjeme redovito pregrće drvenim lopatma. No i kod ovoga slučaja bolje je koristiti , frižidere (hladnjače).
** Sabiranje češera: jelovi češeri se obično skupljaju ručno sa stojećih ili neposredno oborenih stabala, ili se uzimaju češeri koje su prerezale ili sakupile vjeverice. Skupljanje češera koje su prerezale vjeverice je jednostavnije, a ne postoje dokazi da je sjeme skupljeno na ovaj način lošije. Promatranja su pokazala da vjeverice uzimaju češere tek nakon što sjeme sazrije.
Češeri se u pravilu čuvaju na hladnom, vlažnom prostoru, gdje je moguće i naknadno dozrijevanje. Češere je moguće sakupiti u periodu od oko mjesec dana između dozrijevanja i početka rasipanja sjemena. S obzirom da se jelovi češeri raspadaju, njihovo sakupljanje nakon toga više nije moguće.
Sabiranje i čuvanje sjemena: Sjeme većine vrsta jele, prolazi kroz dvije faze sazrijevanja. Prva faza uključuje prelazak tvari iz češera u sjeme, a druga uključuje promjene metabolizma samoga sjemena. Iz ovog razloga, sjeme ne bi trebalo vaditi odmah nakon sabiranja, a posebno ne iz rano sabranih češera. Vađenje sjemena odmah nakon sazrijevanja može uzrokovati niski vitalitet.
Sjeme jela je krhko, pa se lako može oštetiti prilikom odvajanja od krilca. Gubitak vitaliteta prilikom skladištenja može biti uzrokovan nepravilnom obradom.
124. Sakupljanje i čuvanje sjemena običnog javora
Većina javora počinje plodonositi vrlo rano, a skoro svake godine daju dobar urod. Sjeme skupljamo sa stojećih stabala ili tresemo i sakupljamo na prostirkama od tkanine ili plastike koje smo prethodno postavili na tlo. Perutke vrsta kao što su A. saccharinum i A. negundo možemo sakupljati sa travnjaka, pločnika ili sa površine vode u bazenima. Nakon sakupljanja, listove i ostale nečistoće potrebno je ukloniti ručno, prosijavanjem ili upotrebom ventilatora.
Sjeme javora u pravilu ne odvajamo od ploda (perutke). Otkidanje krilaca smanjuje težinu i volumen prilikom čuvanja. Odvajanje punog od šturog sjemena vršimo uranjanjem perutki u n-pentan. Uklanjanje praznih perutki olakšava rukovanje, čuvanje, te kontrolu gustoće sadnica na gredicama.
Svježe sakupljene perutke imaju sadržaj vlage od 30 do 160 %. Prije skladištenja sjeme treba prosušiti tako da se sadržaj vlage smanji na 10 do 15 %. Prosušeno sjeme gorskog javora (A. pseudoplatanus) gubi vitalitet kad mu sadržaj vlage padne ispod 15 %.
Sjeme ostalih vrsta javora uspješno se čuva od 1 do 2 godine u hermetički zatvorenim posudama, na temperaturi od 2 do 5°C.
125. Sakupljanje i čuvanje sjemena breze
Sakupljanje sjemena: Brezovo sjeme sakupljamo branjem plodnih resa (moraju biti zelene boje, ne smiju se raspasti), sa stojećih ili neposredno oborenih stabala i grmova. Zrele rese se lako raspadaju, pa ih zato stavljamo u vreće kako bi zadržali sjeme.
Vađenje i čuvanje sjemena: Svježe sakupljene zelene plodne rese rasprostiremo radi sušenja. Tako ih čuvamo nekoliko tjedana prije nego se počnu raspadati. Kako bi odvojili sjeme od nečistoća, rese se mrve mlaćenjem i trešnjom, a sjeme se odvaja od ljusaka i drugih primjesa rešetanjem. Brezovo sjeme je sitno i lagano, a broj sjemenki u gramu i urod po litri sjemena varira od vrste do vrste.
Sjeme većine vrsta breza sa sadržajem vlage od 3 % čuvamo na temperaturi od 2 do 5°C.
126. Sakupljanje i čuvanje sjemena obične bukve
Sakupljanje, vađenje i čuvanje sjemena: Bukvice skupljamo stresanjem sa stabala nakon što mraz otvori kupule, ili ih sakupljamo pomoću grablji nakon što padnu na zemlju. Zatvorene kupule možemo brati na oborenim stablima.
Očišćene bukvice treba posijati odmah ili hladno stratificirati što je prije moguće. Prosječna težina jedne sjemenke obične bukve iznosi od 3,5 do 4,6 g (jednaka je i kod američke bukve F. americana).
Ukoliko želimo bukvicu čuvati dulje vrijeme treba je prosušiti na sadržaj vlage od 8 do 10 % i držati na temperaturi od –15°C. Bukvice koje namjeravamo posijati u proljeće treba prosušiti do sadržaja vlage od 20 do 30 % i čuvati u plastičnim vrećicama na temperaturi od 2 do 5°C.
127. Sakupljanje i čuvanje sjemena obične smreke
Sakupljanje, vađenje i čuvanje sjemena: Češere smreka sakupljamo odmah, kako bi izbjegli gubitak sjemena. Možemo ih skupljati sa stojećih stabala, oborenih, ili sa hrpa koje naprave životinje. Sjeme u pravilu dozrijeva prije promjene boje češera u sivu ili smeđu, što je svojstvo zrelih češera. Češeri izloženi suncu prije dozrijevaju. Kod obične smreke kao indikator zrelosti sjemena možemo koristiti sadržaj vlage koji se kreće oko 30 % ili manje. Osim toga na zrelost upućuje boja sjemene ljuske ili čvrstoća sjemena. Sjemena ljuska treba biti tamno smeđe ili crne boje, a sjeme treba pucketati kada ga zarežemo oštrim nožem.
Smrekovo sjeme je osjetljivo prilikom skladištenja i može izgubiti vitalitet ukoliko ga na vrijeme ne izvadimo iz češera. Češere treba sušiti na zraku nekoliko tjedana ili ih staviti u sušnicu i sušiti na temperaturi od 38 do 49°C u trajanju od 6 do 24 sata. N Odvajanje krilca od sjemena postižemo namakanjem i miješanjem sjemena u okrugloj posudi uz upotrebu mekanog plastičnog strugača. Nakon što se prosuši, vitalno sjeme se lako odvaja od krilaca, nečistoća i šturog sjemena rešetanjem. Za odvajanje šturog sjemena koji čini veliki postotak u ukupnoj količini sjemena izvađenog iz češera koristi se usisivač ili metoda plutanja sjemena u alkoholu.
Sjeme smreka sa sadržajem vlage od 4 do 8 % čuvamo u hermetički zatvorenim posudama na temperaturi od 1 do 5°C. U navedenim uvjetima uz stalno održavanje navedenog sadržaja vlage sjeme se uspješno čuva od 5 do 17 godina
akon sušenja sjeme vadimo trešnjom ili prosijavanjem.
128. Crni bor
Sakupljanje češera: češere sakupljamo sa dominantnih stabala. Veći češeri u pravilu sadrže više sjemena, ali se u praksi sakupljaju svi češeri, osim onih koji su napadnuti bolešću ili kukcima. Zrele češere sakupljamo sa dubećih ili neposredno oborenih stabala, odnosno sa hrpa koje naprave životinje. Češere ne sakupljamo odmah po dozrijevanju, nego kasnije kada izgube dio vlage. Kako bi izbjegli sakupljanje nezrelog sjemena, poželjno je prethodno provjeriti zrelost sjemena na malom uzorku češera uzetih sa pojedinačnih stabala.
Zrelo sjeme ima čvrst bijeli ili krem obojani endosperm i žuti ili bijeli embrij koji se skoro u potpunosti proteže duž endosperma.
Češere najčešće sakupljamo ručno sa stojećih stabala, i to pomoću ljestvi ili penjanjem na stabla. Razvijeni su i brojni alati kako bi se olakšalo rezanje i dosezanje češera
Vađenje i čuvanje sjemena: kako bi se izbjegao razvoj plijesni i pretjerano zagrijavanje u unutrašnjosti češera, koje može dovesti do naglog propadanja sjemena, češere odmah nakon sakupljanja treba prosušiti. Sušenje traje od 2 do 60 dana, a vršimo ga prostiranjem svježe sakupljenih češera u tankom sloju, na suhoj površini izloženoj suncu ili na poslužavnicima postavljenim u dobro prozračnoj zgradi, odnosno stavljanjem u vreće koje su obješene na stalke zaštićene od kiše. Češere treba sušiti postepeno kako bi spriječili otvrdnjavanje. Nakon početnog sušenja, možemo ih staviti u dobro prozračne vreće ili na poslužavnike.
Češere većine vrsta otvaramo u sušnici, na temperaturama koje ne smiju prijeći 55°C, uz sadržaj vlage od 20%.
Kako bi to izbjegli, sjeme u navedenim tekućinama valja držati vrlo kratko vrijeme, a zatim ga pustiti da se osuši. Prije skladištenja sjemena svi tragovi navedenih tekućina moraju ispariti.
Ukoliko koristimo vodu za odvajanje punog od šturog sjemena, puno sjeme koje dobijemo prije skladištenja treba prosušiti na sadržaj vlage između 5 i 10%. Za dugotrajno čuvanje sjemena preporuča se temperatura od 2 do 5°C.
129. Hrast
Sabiranje, vađenje i čuvanje. Dozreli žir se skuplja sa tla u jesen, rjeđe (samo neke vrste) početkom zime ili se otresa sa grana. Prije početka sabiranja odstranjuje se s tla ranije otpao crljiv žir ugonom svinja, metenjem i sl. Nakon sabiranja, žir se mora rasprostiti u tnke slojeve (10-15 cm) u zračnoj i suhoj prostoriji, nadstrešnici i sl. i često pregrtati da se prosuši. Sloj žira u rastresitom stanju ne smije biti deblji od 40 cm. Ako je potrebna veća debljina, sloj se od sloja odvaja slamom ili nekih drugim materijalom. Kroz kraće vrjeme, tj.preko zime on se sa zadovoljavajućim uspjehom čuva u hladnim i vlažnim prostorijama ili se uskladištuje na neki drugi način: pod sastojinam; u jamama; u trapovima; ili u tekućoj vodi. Kroz duže vrijeme najbolje je žir čuvati u hermetički zatvorenim posudama na temperaturi od 0 -5oC. Vlaga u žiru se ne smije tokom uskaldištenja spustiti ispod 35%.
Pravila za ispitivanje sjemena indigokarmin metodom sadrže tri klasifikacijska kriterija:
A) Sjeme četinjača: samo se sjeme sa potpuno neobojenim embrijem ili embrijem sa malim obojenim područjem na krajnjem vrhu radikule (sjemenskog korjenčića), smatra vitalnim.
B) Sjeme vrsta iz roda Acer: sjeme sa potpuno neobojenim embrijem ili embrijem sa malim obojenim područjem na vrhu radikule (sjemenskog korjenčića), slabo obojeni embriji i oni kod kojih nekroza na kotiledonima nije spojena sa radikulom koja mora biti neobojena, smatraju se vitalnima.
C) Sve druge vrste: sjeme sa potpuno neobojenim embrijem ili sa malim obojenim područjem na vrhu radikule (sjemenskog korjenčića), slabo obojeni embriji i embriji koji su nekrotično obojeni na polovici (sredini) kotiledona suprotno od radikule, smatraju se vitalnima.
63. Navedite u kojim se slučajevima koristi metoda tetrazola u svrhu ispitivanja vitaliteta sjemena.
Tetrazol metoda, upotrebljava se za:
a) dobivanje brze procjene vitaliteta sjemena za koje se pretpostavlja da je dormantno
b) za određivanje vitaliteta sjemena koje nije isklijalo na kraju testa klijavosti
64. Opišite postupak provođenja vitaliteta sjemena metodom tetrazola na primjeru sjemena obične jele.
1. Rod/Porodica: Abies, Pinaceae, Jele; 2. Pribor: Zdjelice (4x50 ml), igla, skalpel, podložak za pripremu, filter papir, pinceta, podložak za procjenu, alkohol za čišćenje; 3. Postupak pripreme sjemena: Ništa; 4. Priprema sjemena prije bojenja: Pripremiti suho sjeme. Prerezati poprečno pri svakom vrhu da se uoči embrijska šupljina. Tretirati TZ sjeme koje je močeno 3 x 10 minuta pod niskim tlakom (niskotlačna pumpa); 5. Bojenje: 18 sati, 30ºC, 1,0% TZ-otopina; 6. Priprema za procjenu: Prerezati uzdužno kroz endosperm, odvojiti embrio, ukloniti sjemenu ljusku; 7. Procjena: Najveća dopuštena površina neobojenog, mekanog i/ili nekrotičnog tkiva može biti - sve mora biti obojeno a dozvoljena je samo mala površinska mrlja na vanjskoj strani endosperma koja ne smije biti spojena s embrijskom šupljinom; 8. Primjedbe: Staro i suho sjeme može dati pouzdanije rezultate ukoliko ga namačemo 48 sati. Alternativne metode objašnjene su u ISTA pravilima, tablica 6A.
65. Vrste rezova prije močenja sjemena u otopini tetrazola kod sjemena vrsta iz vrsta roda jela i duglazija.
1.Poprečni rezovi (prije močenja) na oba kraja sjemena vrsta iz roda Abies ili Pseudotsuga na način da se ne oštete kotiledoni i vrh radikule.
2.Uzdužni rez (prije močenja) kod sjemena vrsta iz roda Abies ili Pseudotsuga na način da se ne ošteti embrij.
66. Opišite postupak provođenja vitaliteta sjemena metodom tetrazola na primjeru sjemena vrsta iz roda Sorbus.
1. Rod/Porodica: Sorbus, Rosaceae, Sorbusi; 2. Pribor: Zdjelice (4x50 ml), igla, igla (lanceta), skalpel, podložak za pripremu, filtar papir, pinceta, podložak za procjenu; 3. Priprema sjemena: močenje 18 sati u vodi temp. 20ºC; 4. Priprema sjemena prije bojenja: Prerezati poprečno na visini od 2/3 od radikule; 5. Bojenje: 18 sati, 30ºC, 1,0% TZ-otopina; 6. Priprema za procjenu: odvojiti embrio; 7. Procjena: Najveća dopuštena površina neobojenog, mekanog i/ili nekrotičnog tkiva može biti - vrh radikule, 1/3 površine kotiledona, 1/2 površine kotiledona ukoliko zahvaća periferni dio; 8. Primjedbe: Nema.
67. Opišite postupak provođenja vitaliteta sjemena metodom tetrazola na primjeru sjemena obične bukve.
1. Rod/Porodica: Fagus, Fagaceae, Bukve; 2. Pribor: Zdjelice (4x250 ml), igla, igla (lanceta), skalpel, podložak za pripremu, filtar papir, pinceta, podložak za procjenu; 3. Priprema sjemena: Odstraniti perikarp suhog sjemena, močiti 18 sati u vodi temp. 20ºC; 4. Priprema sjemena prije bojenja: Odstraniti sjemenu ljusku; 5. Bojenje: 18 sati, 30ºC, 1,0% TZ-otopina; 6. Priprema za procjenu: Otvoriti unutarnju stranu kotiledona; 7. Procjena: Najveća dopuštena površina neobojenog, mekanog i/ili nekrotičnog tkiva može biti - vrh radikule, 1/3 vanjske površine kotiledona; 8. Primjedbe: Perikarp presušenog sjemena lakše se odstranjuje nakon nekoliko sati močenja.
68. Opišite postupak provođenja vitaliteta sjemena metodom tetrazola na primjeru sjemena gorskog javora.
1. Vrsta/Porodica: Acer pseudoplatanus, Aceraceae, Gorski javor; 2. Pribor: Zdjelice (4x50 ml), igla (lanceta), skalpel, podložak za pripremu, filtar papir, pinceta, podložak za procjenu; 3. Postupak pripreme sjemena: Močiti 18 sati u vodi temp. 20ºC; 4. Priprema sjemena prije bojenja: Prerezati perikarp na sve tri strane osim na spoju između dva ploda; odstraniti perikarp. Odrezati mali komadić sjemene ljuske i ponovo močiti 3 sata. Ukloniti sjemenu ljusku; 5. Bojenje: 18 sati, 30ºC, 1,0% TZ-otopina; 6. Priprema za procjenu: Ništa; 7. Procjena: Najveća dopuštena površina neobojenog, mekanog i/ili nekrotičnog tkiva može biti - vrh radikule, mala površinska mrlja na kotiledonima, osim u blizini radikule ili hipokotila; 8. Primjedbe: Staro i suho sjeme može dati pouzdanije rezultate ako se prethodno provede hladna stratifikacija između vlažnog papira u trajanju 14 dana na temp. 4 ºC.
69. Opišite postupak provođenja vitaliteta sjemena metodom tetrazola na primjeru sjemena vrsta iz roda Prunus.
1. Rod/Porodica: Prunus, Rosaceae, Prunusi; 2. Pribor: Zdjelice (4x50 ml za vrste sitnog sjemena; 4x500 ml za vrste krupnog sjemena), igla (lanceta), skalpel, filtar papir, pinceta, podložak za procjenu, škripac (kliješta);
3. Postupak pripreme sjemena: Slomiti košticu, sjeme močiti 18 sati u vodi temp. 20ºC, po potrebi mijenjati vodu (miris po gorkom bademu); 4. Priprema sjemena prije bojenja: Ukloniti sjemenu ljusku; 5. Bojenje: 18 sati, 30ºC, 1,0% TZ-otopina; 6. Priprema za procjenu: raširiti kotiledone; 7. Procjena: Najveća dopuštena površina neobojenog, mekanog i/ili nekrotičnog tkiva može biti - vrh radikule, 1/3 površine kotiledona ako zahvaća periferni dio; 8. Primjedbe: Prije procjene, kod vrsta krupnog sjemena (npr: Prunus armeniaca, P. domestica, P. persica, P. dulcis, itd.) potrebno je pažljivo raširiti kotiledone.
70. Opišite postupak provođenja vitaliteta sjemena metodom tetrazola na primjeru sjemena vrsta iz roda Tilia.
1. Rod/Porodica: Tilia, Tiliaceae, Lipe; 2. Pribor: Zdjelice (4x50 ml), igla, igla(lanceta), skalpel ili škare, škare za kost (grickalica za nokte), podložak za pripremu, filtar papir, pinceta, podložak za procjenu; 3. Postupak pripreme sjemena: Ukloniti perikarp, odrezati hilum, močiti 18 sati u vodi na temp. 20ºC; 4. Priprema sjemena prije bojenja: ukloniti sjemenu ljusku; 5. Bojenje: 18 sati, 30ºC, 1,0% TZ-otopina; 6. Priprema za procjenu: Sa malim rezom otvoriti endosperm i odvojiti embrio; 7. Procjena: Najveća dopuštena površina neobojenog, mekanog i/ili nekrotičnog tkiva može biti - sve mora biti obojeno, a dozvoljena je mala nekroza na rubovima endosperma samo ako zahvaća površinski dio; 8. Primjedbe: Nema.
71. Podjela sjemena obzirom na prirodnu trajnost očuvanja vitaliteta.
Mikrobiotsko, mezobiotsko i makrobiotsko sjeme.
72. Objasnite pojmove provenijencija, peletizacija, maceracija, skarifikacija.
Provenijencija sjemena, odnosno ekotip sjemena podrazumijeva ekotip kojemu sjeme pripada. Pojedini ekotipovi odnosno provenijancija se razlikuju u veličini i vitalitetu sjemena, preživljavanju nakon presadnje, brzini rasta, fenologiji, obliku i otpornosti na insekte i bolesti.
Peletizacija ili oblaganje sjemena sastoji su u tome da se sjeme miješa sa glinencem i kaolinom u prahu u bubnju koji rotira. Ovoj smjesi se dodaju neznatne količine tvari za stimuliranje klijanja sjemena i rastenje te fungicida i insekticida, kao i vezivne tvari da bi sjeme dobilo oblik tablete. Sve bi to trebalo olakšati sjetvu sitnoga sjemena, njegovo klijanje i rast klijanaca.
Maceracija postupak odvajanja sjemena iz ploda sa mesnatim arilusom.
Skarifikacija pod to spada ozljeđivanje teste radi bržeg postizanja klijavosti odn. upijanja vode i izmjene plinova.
73. Opišite načine predsjetvene pripreme sjemena koje lako klija. Navedite barem pet vrsta koje lako kliju.
Glavna svrha predsjetvene pripreme šumskog sjemena je ubrzavanje njegovog potpunog klijanja. One su vrlo jednostavne kod sjemena koje od prirode lako klije. Kod dormantnog sjemena predsjetvene pripreme su manje ili više komplicirane, što ovisi o stupnju njegove dormantnosti.
A)Predsjetvena priprema sjemena koje lako klije.
1. Močenje i vlaženje sjemena
2. Stratificiranje sjemena sa vlažnim pjeskom
Npr: smreka, borovi, topole, vrbe, tuje.
74. Inducirana ( sekundarna ) dormantnost sjemena? Navedi primjer!
sekundarna dormantnost je izazvana nekim nepovoljnim faktorom
Sekundarna dormantnost naziva se još i inducirana dormantnost.
Na nju utječu temperatura, vlaga, zračenje.
75. Objasnite sve faktore koji utječu na uspjeh čuvanja sjemena!
Prosječan sadržaj vlage većine vrsta treba biti od 5 do 12%. Sjeme vrste Betula papyrifera s 0.6% vlage čuvano je s jednakom uspješnošću kao i sjeme hrasta s 30%-tnim sadržajem vlage.
Krupno sjeme poput sjemena hrasta, kalifornijskog i običnog divljeg kestena obično je teško čuvati tijekom duljeg vremena. Nakon sakupljanja takvo sjeme najbolje je odmah posijati. Sjeme kalifornijskog divljeg kestena i običnog divljeg kestena sadrži u prosjeku 50 % vlage.
Čuvanje na hladnom može produljiti vitalitet sjemena. U prirodnim uvjetima sjeme bora i smreke zadržava vitalitet tijekom jedne godine. Sjeme navedenih rodova čuvano na niskim temperaturama može ostati vitalno od 6 do 10 godina.
Za uspješno čuvanje sjemena najvažnije je održavati: (1) stalnu temperaturu i vlagu; (2) što je moguće nižu temperaturu i sadržaj vlage. Odstupanja u temperaturi i vlazi dovode do smanjenja vitaliteta. Niske temperature i mali sadržaj vlage usporavaju ili zaustavljaju negativno djelovanje insekata i bolesti.
Najpovoljnija temperatura za čuvanje sjemena je od 0.5 do 10ºC, a najoptimalnija ispod 5ºC. Prihvatljive su i temperature ispod 0ºC
(-4ºC). Sjeme nekih vrsta drveća i grmlja zamrznuto u tekućem dušiku (-160ºC) također je sačuvalo vitalitet.
76. Objasni načine čuvanja žira hrasta lužnjaka!
Sabiranje, vađenje i čuvanje. Dozreli žir se skuplja sa tla u jesen, rjeđe (samo neke vrste) početkom zime ili se otresa sa grana. Prije početka sabiranja odstranjuje se s tla ranije otpao crvljiv žir ugonom svinja, metenjem i sl. Nakon sabiranja, žir se mora rasprostriti u tanke slojeve (10-15 cm) u zračnoj i suhoj prostoriji, nadstrešnici i sl. i često pregrtati da se prosuši. Sloj žira u rastresitom stanju ne smije biti deblji od 40 cm. Ako je potrebna veća debljina, sloj se od sloja odvaja slamom ili nekih drugim materijalom. Kroz kraće vrijeme, tj.preko zime on se sa zadovoljavajućim uspjehom čuva u hladnim i vlažnim prostorijama ili se skladišti na neki drugi način: pod sastojinama; u jamama; u trapovima; ili u tekućoj vodi. Kroz duže vrijeme najbolje je žir čuvati u hermetički zatvorenim posudama na temperaturi od 0 -5°C. Vaga u žiru se ne smije tokom skladištenja spustiti ispod 35%.
77. Definirajte: klonska sjemenska plantaža, generativna sjemenska plantaža, priznata sjemenska sastojina, izabrana sjemenska sastojina, sjemenska rejonizacija, sjemenska oblast!
Klonska sjemenska plantaža:
Sjeme se može sakupljati samo iz onih sastojina koje su za to predviđene. Takve sastojine nazivamo sjemenske sastojine. Sjemenske sastojine mogu biti prirodnog ili umjetnog porijekla (klonske plantaže). Samo u izuzetnim slučajevima sjeme se može sakupljati sa drugih objekata (potrebna je posebna dozvola). Sjeme dobiveno iz prirodnih sastojina zovemo normalno ili obično sjeme, dok iz sjemenskih plantaža selekcionirano ili poboljšano.
Najvažniji izvor sjemena i dalje će biti prirodne sastojine, ali u mnogim zemljama programi oplemenjivanja drveća i sjemenske plantaže postaju sve značajniji.
Sjemenske plantaže pružaju značajnije prednosti u odnosu na prirodne sastojine. Pravilan odabir staništa za sjemenske plantaže utječe na redovitiju cvatnju i omogućuje njezino poticanje. Urod sjemena je veći jer količina peludi nije ograničena, a agrotehničke mjere se lakše provode.
Kada se sjemenske plantaže osnivaju sa selekcioniranog materijala iz programa genetskog oplemenjivanja, postoji mogućnost dobivanja željenih svojstava.
Ovo će postati od velike važnosti u bliskoj budućnosti ako se šume ne uspiju adaptirati uvjetima globalnog zatopljenja. Kako bismo se prilagodili novonastaloj situaciji, potrebno je upoznati biologiju razmnožavanja i genetiku šumskih vrsta uključujući i prilagodljiva svojstva familija kao i utjecaj okoline na uspješnost razmnožavanja i razvoj potomstva.
SJEMENSKA REJONIZACiJA
Upotreba sjemena iz neadekvatnih sastojina ili genetski lošeg sjemena i reprodukcijskog materijala nastaju nenadoknadive štete.
Prvu rejonizaciju napravio je ing.Šafar 1958 godine. On je izdvojio 5 sjemenskih oblasti i veći broj podoblasti i područja. Njegovu rejonizaciju nadopunio je zavod za kontrolu sjemena 1963.godine.
Današnja podjela ide na sjemenske OBLASTI, oblasti se dijele na ZONE, a zone na REJONE.
78. Fiziološka dormantnost sjemena i dormantnost epikotila! Navedi barem pet vrsta drveća čije sjeme ima izraženu fiziološku dormantnost!
Dormantnost uzrokovana hormonima i antihormonima (citokinini, giberelini, ABA), npr: Davidia sp., Paeonia sp., Aesculus califlora, Pavia sp., Chionantus sp.
79. Objasnite sve prednosti klonske sjemenske plantaže u odnosu na sjemenske sastojine!
Najvažniji izvor sjemena i dalje će biti prirodne sastojine, ali u mnogim zemljama programi oplemenjivanja drveća i sjemenske plantaže postaju sve značajniji.
Sjemenske plantaže pružaju značajnije prednosti u odnosu na prirodne sastojine. Pravilan odabir staništa za sjemenske plantaže utječe na redovitiju cvatnju i omogućuje njezino poticanje. Urod sjemena je veći jer količina peludi nije ograničena, a agrotehničke mjere se lakše provode.
Kada se sjemenske plantaže osnivaju sa selekcioniranog materijala iz programa genetskog oplemenjivanja, postoji mogućnost dobivanja željenih svojstava.
Ovo će postati od velike važnosti u bliskoj budućnosti ako se šume ne uspiju adaptirati uvjetima globalnog zatopljenja. Kako bismo se prilagodili novonastaloj situaciji, potrebno je upoznati biologiju razmnožavanja i genetiku šumskih vrsta uključujući i prilagodljiva svojstva familija kao i utjecaj okoline na uspješnost razmnožavanja i razvoj potomstva.
80. Opišite metode vađenja sjemena kod vrsta s mesnatim usplođem!
Odvajanjem mesnatog usplođa ili sjemene ljuske smanjuje se mogućnost nastanka gljiva i bakterija tijekom čuvanja. Očišćeno sjeme može se osušiti i tretirati odgovarajućim fungicidom i čuvati do sjetve ili stratifikacije. Sjeme se može odvajati od usplođa ručno, a za veće količine koriste se strojevi. Stroj pomoću vode odvaja i ispire usplođe od sjemena. Prije postupka odvajanja poželjno je močenje plodova ili sjemena u trajanju od 6-24 sata. Ako su plodovi izrazito krupni, potrebno ih je staviti u plastične vrećice da bi omekšali. Kod većine mesnatih plodova koji imaju sjeme s tvrdom ljuskom (Cotoneaster, Chionanthus, Cornus) ono se bez problema odvaja od usplođa, za razliku od sjemena Magnolije i Euonymusa koje se može oštetiti tijekom postupka čišćenja. Močenje prije čišćenja olakšava odvajanje sjemena od usplođa. Sjeme Magnolije potrebno je čistiti ručno. Za odvajanje manjih količina sjemena može se koristiti i ručna miješalica.
81. Definirajte: flotacija, kemijska skarifikacija, gola stratifikacija, predsjetvena priprema sjemena!
Flotacija-mehanička metoda određivanja vitaliteta sjemena potapanjem.
Gola skarifikacija- ne koristi se supstrat prilikom skarifikacije; proces: vlažni pa hladni uvjeti, pakiranje u najlon vrećice i spremanje u hladnjake, prozračivanje i vlaženje po potrebi.
Kemijska skaifikacija:
Kemijsko tretiranje kiselinom omekšava sjemenu ljusku. Koristi se koncentrirana sumporna ili nitratna kiselina. U radu s kiselinom potreban je poseban oprez (zaštitne naočale i odijelo). Sjeme staviti u suhu staklenu posudu i preliti kiselinom. Omjer sjemena i kiseline mora biti 1:2.
Potrebno je više puta promiješati, te kontrolirati debljinu ljuske. Nekoliko sjemenki izvaditi, isprati, prerezati na pola. Različite partije sjemena iste vrste mogu imati tanju ili deblju ljusku. Odliti kiselinu kroz sito, sjeme ispirati hladnom vodom 5-10 minuta. Raširiti sjeme po papiru i ostaviti da se osuši na sobnoj temperaturi.
Predsjetvena priprema sjemena:
Glavna svrha predsjetvene pripreme šumskog sjemena je ubrzavanje njegovog potpunog klijanja. One su vrlo jednostavne kod sjemena koje od prirode lako klije. Kod dormantnog sjemena predsjetvene pripreme su manje ili više komplicirane, što ovisi o stupnju njegove dormantnosti.
82. Mikrobiotsko sjeme. Nabrojte pet vrsta čije sjeme spada u ovu skupinu!
Npr: Aesculus, Pavia, Castanea, Quercus, Fagus, Juglans.
83. Mezobiotsko sjeme. Nabrojte pet vrsta čije sjeme spada u ovu skupinu!
?????
84. Makrobiotsko sjeme. Nabrojte pet vrsta čije sjeme spada u ovu skupinu!
Robinia pseudoacacia, Cercis canadensis, Albitia sp., Ceratonia siliqua, Gleditschia triacanthos. (mahunarke većinom).
85. Nabrojte vrste koje nemaju endosperm!
Endosperma nema sjeme: bagrema, breze, hrasta, javora, johe, kestena, ljeske, oraha i dr.
86. Što je embrij ili klica, iz čega se razvija?
EMBRIJ ILI KLICA razvija se iz oplođene oosfere, a smještena je u endospermu, a ako je nema endosperma, embrij ispunjava čitavu unutrašnjost sjemenke.
87. Od čega se sastoji embrij?
Embrij se sastoji od: kotiledona (sjemenski listovi, supke)
plumule (sjemenski pup, vegetacijski vršak)
hipokotila (stručak)
radikula (sjemenski korjenčić)
88. Što su kotiledoni i čemu oni služe?
kotiledoni =sjemenski listovi, supke
KOTILEDONI- služe da iz endosperma crpe hranu za razvoj embrija dok se ne stvore pravi listovi, a ako nema endosperma, kotiledoni služe i sami kao izvor hrane.
89. Što je plumula i što se iz nje razvija?
To je sjemenski pup ili vegetacijski vršak koji se razvija između stapki kotiledona. Plumula predstavlja ishodište za produženje stabljike (debalca). Ona stvara i prve prave listove, tzv. primarne listove
90. Što je hipokotil (stručak)?
Hipokotil ili stručak se nalazi između ishodišta kotiledona i korjenčića. Iz njega i plumule nastaje biljčica koja nosi kotiledone i prave listove ili samo prve listove.
91. Što je radikula?
Radikula ili rudimentirani korjenčić je sjemenski korjenčić, smješten je na vršnom, ušiljenom dijelu hipokotila.
92. Što je endosperm?
ENDOSPERM – hranjivo staničje koje se nalazi unutar sjemene ljuske. Služi kotiledonima kao rezervoar hrane (ulje, škrob, bjelančevine, mineralne tvari), koja daje energiju potrebnu za klijanje embrija i početni razvoj biljčice.
93. Što je sjemena ljuska?
SJEMENA LJUSKA (testa) je ovoj oko sjemena koji se razvija iz integumenta. Osnovna zadaća je da štiti sjeme od nepovoljnih vanjskih utjecaja, te da regulira komuniciranje sjemena sa okolinom.
94. Što je mikropila, a što hilum?
Na zrelom sjemenu mogu se vidjeti još i mikropila i hilum (pupak). Mikropila je mjesto na kojem puca sjemena ljuska kod klijanja, a hilum je mjesto na kojem je sjeme pričvršćeno za dršku.
95. S gledišta sabiranja i ekstrakcije (vađenja)
sjemena sjeme možemo svrstati u 3 grupe i to:
1. PRAVO SJEME- Koje se vadi iz suhih plodova ili iz češera. Ovamo spada većina četinjača (Abies, Larix, Picea, Pinus i dr.), te vrste sa suhim plodom, kao npr.mahunom (Cercis, Coronila, Gleditsia, Robinia itd.) ili tobolcem (Populus, Salix itd.).Vađenje sjemena svodi se na sušenje češera, odnosno plodova, na suncu ili umjetnoj toplini , mlačenjem, rešetanjem.
2. SUHI PLODOVI kod kojih je sjeme čvrsto obavijeno perikarpom (Acer, Castanea, Clematis, Corylus, Fraxinus, Quercus, Ulmus itd.). Sjeme se takvih vrsta uopće ne vadi nego se čitav plod smatra za sjeme.
3. MESNATI PLODOVI su oni koji imaju mesnato usplođe, kao:(Berberis, Cornus, Juglans, Malus, Prunus, Pyrus). Sjeme iz ovih plodova odvaja se maceriranjem i ispiranjem mesnatog usplođa u vodi.
96. O čemu ovisi plodonošenje ili rađanje šumskoga sjemena.
Plodonošenje ili rađanje plodom (sjemenom) šumskog drveća zavisi o mnogim faktorima: o unutrašnjim (biološkim) svojstvima stabla (vrsta drveća, starost stabla, periodicitet uroda), o vanjskim uvjetima (klima, tlo) i o socijalnom položaju stabla (gustoća sadnje, klasa stabla). Većina vrsta drveća i grmlja rađa sjemenom u prilično redovitim intervalima vremena. Samo neke vrste rađaju punim ili gotovo punim urodom svake godine ili svake druge godine. Obično je između dva obilna uroda sjemena nekoliko slabih ili osrednjih uroda. Za vrijeme punoga uroda se obično dobije kvalitetnije sjeme, i isto se preporučuje skladištiti.
97. Kako utvrđujemo urod sjemena.
1. Metoda analize probnih grančica
2. Metoda primjernih stabala
3. Metoda sjemenomjera (pogodna za vrste lakog sjemena)
4. Metodom pokusnog sabiranja (primjenjuje se kod četinjača)
5. Metodom prosječnih podatka o proizvodnji sjemena
98. Sabiranje sjemena na što moramo paziti.
Prilikom sakupljanja sjemena najteže je prepoznati kada je sjeme zrelo. Sjeme je zrelo kada se težina svježeg (ili suhog sjemena) ne povećava.
SABIRANJE SJEMENA Još prije početka sabiranja, sabirač treba znati: 1. Mjesto sabiranja sjemena, 2. Kada je sjeme dovoljno zrelo za sabiranje, 3. Koliko traje period sabiranja, 4. Kako treba sabrati sjeme, da li sa stabla ili s tla.
99. Metode sabiranja sjemena
1.Sa stabla- slobodnim penjanjem pomoću klinova, penjalica poštanskog tipa, pomoću ljestava, pomoću baumvela.
2.Sa tla - uglavnom se koristi kod vrsta koje imaju krupnije sjeme (hrast i bukva).
3.Sa vode (koristi se negdje kod sakupljanja johovog sjemena).
100. Koja tri stupnja razlikujemo kod dozrijevanja sjemena.
Vrijeme sabiranja sjemena određeno je vremenskim intervalom od dozrijevanja pa do otpadanja sjemena sa stabla.
Razlikujemo tri stupnja dozrijevanja sjemena: mliječni, kada je sjeme mekano, vodenasto, bogato na šećeru i škrobu; voštani, kada se sjeme može savijati i gnječiti poput voska i potpuni kada je sjeme nakon gubitka vlage postalo tvrdo i kada ga treba sabirati. Točno vrijeme početka sabiranja sjemena mora se, međutim, utvrditi za svaku vrstu na samome lokalitetu i samo za dotičnu godinu.
101. S obzirom na dozrijevanje sjeme listača možemo podijeliti u tri skupine.
1- plod dozrijeva u proljeće i ubrzo otpada (brijest, topola, vrba)
2- plod dozrijeva ljeti (breza, dud, trešnja, sremza)
3- plod dozrijeva u jesen, a otpada kod nekih vrsta ubrzo po dozrijevanju (bukva,hrast, kesten), odnosno nakon prvih mrazeva (grab, javor) ili duboko u zimi (bagrem, jasen, joha, lipa).
102. Što je sjemenska rejonizacija i kako se ona dijeli? Kako možemo prenositi sjeme i sadnice?
SJEMENSKA REJONIZACiJA
Upotreba sjemena iz neadekvatnih sastojina ili genetski lošeg sjemena i reprodukcijskog materijala nastaju nenadoknadive štete.
Prvu rejonizaciju napravio je ing.Šafar 1958 godine. On je izdvojio 5 sjemenskih oblasti i veći broj podoblasti i područja. Njegovu rejonizaciju nadopunio je zavod za kontrolu sjemena 1963.godine.
Današnja podjela ide na sjemenske OBLASTI, oblasti se dijele na ZONE, a zone na REJONE.
103. Što je varijabilnost šumskog sjemena i kako se dijeli?
Varijabilitet šumskog sjemena
Topophysis-spadaju razlike u obliku i veličini ploda (sjemena), ukoliko one ovise o položaju ploda na stablu ili o položaju sjemena u plodu.
Cyklopysis- utjecaj starosti stabla na oblik i veličinu ploda (sjemena)
Periphysis- utjecaj stanišnih faktora na oblik i veličinu ploda (sjemena
104. Zbog čega je bitno prethodno prosušivanje sjemena?
Prethodno prosuŠivanje sjemena
Tek sabrane plodove (sjeme, češere) potrebno je odmah podvrći procesu prethodnog sušenja ili ih odmah zasijati. Naime ako se energija koja se stvara pri disanju sjemena, ne koristi za rastenje, ona se oslobađa kao toplinska energija što može uzrokovati upalu sjemena, a time i gubitak njegove klijavosti. Zbog toga se plodovi raspostiru u tankim hrpama pod nekim nastrešnicma zaklonjeni od direktnog sunčevog zračenja, sa dosta propuha. Tako skupljeno sjeme potrebno je pregrtati, više puta dnevno. Mesnate plodove potrebno je osloboditi usplođa
105. Metode vađenja (trušenja) sjemena!
Vađenje (ekstrakcija) sjemena
Vađenje sjemena iz ploda (češera) vrši se zato, da se izbjegne kvarenje sjemena, štedi na prostoru i težini prilikom transporta i čuvanja.
Metode vađenja sjemena:
1.sušenje
- na zraku
- u trušnicama
2. Malčiranje
3. depulpiranje
106. Metode čuvanja sjemena?
Čuvanje Sjemena
Često se puta sjeme neće ili ne može odmah sijati nakon vađenja i čišćenja, nego se mora čuvati duži period. Kako se čuvanjem i gubi vitalitet sjemena, moramo izabrati najbolji način za svaku vrstu, kako bi sačuvali klijavost
Metode Čuvanja sjemena:
Hladno-suho: čuva se Abies, Acer, Betula, Celtis, Fraxinus, Larix, Picea, Pinus, Ulmus i dr.)
Vlažno-hladno čuva (Corylus, Fagus, Quercus, Juglans)
Na sobnoj temperaturi (Tilia, Caragana, Pyrus)
U djelimičnom vakumu (Populus).
Hladno-suho čuvanje- čuvanje sjemena na niskim temperaturama sve se više primjenjuje u suvremenoj šumarskoj praksi. Temperature se obično kreću oko 3oc ili nešto iznad toga. Ovako niske temperature svedu biološku aktivnost na minimum i tako održavamo vitalitet. Za hladno čuvanje upotrebljavaju se hladnjaci ili hladne komore, hladni podrumi i sl. Bitno je to da je temperatura stalna bez velikog kolebanja. Najpogodnije temperature su od Ooc do +5oc.
Hladno-vlažno i toplo-vlažno čuvanje. Hladno-vlažan postupak ili stratificiranje je jedan od najraširenijih metoda čuvanja sjemena. On se sam, ili u kombinaciji sa toplo-vlažnim postupkom, često puta primjenjuje i kao metoda prethodnog tretiranja sjemena (dormantnog). Ovaj način se uglavnom koristi za sjeme koje sadrži veći postotak vlage , i koje najčešće samo prezimi, kao hrastov žir, plodovi kestena, oraha i ljeske. Postoji više metoda takvoga čuvanja:
a) pod šumskim sastojinama
b) u jamama
c) u hrpi
d) u podrumima
e) u tekućoj vodi
Ovim se metodama nastoji manje-više imitirati uvjeti "prezimljavanja" sjemena određenih vrsta u prirodi, u hladnoj, vlažnoj i zračnoj sredini. Cilj je takvoga prezimljavanja, da se proces klijanja sjemena uspori, ali ne i obustavi.
Čuvanje sjemena na sobnoj temperaturi. Ovo je najstarija i najjednostavnija metoda čuvanja sjemena. Na ovaj način čuva se sjeme onih vrsta koje imaju mali postotak vlažnosti. To se uglavnom može koristiti kod vrsta kao što su glog, jasen, koprivić, lipa, sremza, trešnja i dr.
Čuvanje u djelomičnom vakumu. Ova metoda se koristi vrlo rijetko. Svrha je u tome da sjemenu isto kao kad oduzmemo toplinu ono ne može da klije, isto tako ne može ni bez kisika.
107. Koji uvjeti moraju biti ispunjeni da bi sjeme klijalo?
Da bi sjeme počelo klijati moraju biti ispunjena dva neophodno nužna preduvjeta i to:
a) moraju postojati povoljni vanjski uvjeti: dovoljna količina vode i kisika, te povoljna temperatura; katkada je potrebno i svjetlo.
b) sjeme mora da je interno spremno za klijanje.
108. Koje su faze kod klijanja sjemenki, koje su povratne a koje ne?
Sam postupak klijanja odvija se u tri faze. U prvoj fazi koju zovemo bubrenje, sjeme samo skuplja vodu. U drugoj fazi klijanja počinje pretvorba rezervnih tvari. Prva faza je povratna (reverzibilna) dok druga faza je nepovratna (ireverzibilna). Probijanjem radikule kroz sjemenu ljusku počinje treća faza, u kojoj prevladavaju procesi rastenja.
109. Tipovi klijanja?
TIPOVI KLIJANJA
Zrelo sjeme, koje ne klije, nalazi se u tzv.anabiotskom stanju. Ono diše (respirira) slabo intezivno i neznatno oslobada ugljični dioksid i vodene pare.
Neko sjeme može, ako su vanjski uvijeti povoljni, klijati odmah po dozrijevanju, kao npr.sjeme topola i vrba, dok drugo za to nije sposobno nego treba naknadno dozrijevati. Naknadno dozrijevanje može trajati od nekoliko dana do nekoliko godina.
Nakon što se sjemena ljuska raspukne na mjestu zvanom mikropila, korjenčić koji se u međuvremenu izdužio izlazi kroz mikropilu i izlazi iz sjemenke. Razlikujemo dva načina klijanja nadzemni (epigeični) i podzemni (hipogeični).
Nadzemno klijanje (epigeično) korjenčić prodire u t!o i razvija korjenove dlačice. Hipokotil raste i potiskuje sjemenu ljusku prema gore i probija se na površinu t!a zajedno sa kotiledonima plumulom i sjemenom ljuskom, koja često puta ostaje u tlu. Kotiledoni koji dalje rastu potiskuju sjemenu ljusku i na kraju je odbacuju na tlo. Oni se nakon toga raširuju i vrše ulogu listova. Plumula koja se nalazi između kotiledona, razvija se i stvara prve listove, tzv.primarne listove. Pravi listovi se tek pojavljuju treće godine.
Podzemno (hipogeično) klijanje razlikuje se od nadzemnog po tome, što ovdje kotiledoni ne izlaze potpuno iz sjemene ljuske i što ostaju u tlu. U datum trenutku plumula izlazi iz sjemene ljuske, razvija se i probija na površinu tla i stvara prve, primarne listove.
110. Predsjetvena priprema sjemena! Koji su razlozi zašto to činimo?
PREDSJETVENA PRIPREMA ŠUMSKOG SJEMENA
Glavna svrha predsjetvene pripreme šumskog sjemena je ubrzavanje njegovog potpunog klijanja. One su vrlo jednostavne kod sjemena koje od prirode lako klije. Kod dormantnog sjemena predsjetvene pripreme su manje ili više komplicirane, što ovisi o stupnju njegove dormantnosti.
111. Što je dormantnost sjemena i koji su razlozi dormantnosti?
UNUTRAŠNJI UVJETI KLIJANJA ŠUMSKOG SJEMENA
Poznata je pojava da zdravo i ne ozlijeđeno sjeme mnogih vrsta šumskog drveća i grmlja ne klije niti tada kada se nalazi u povoljnim uvjetima okoline. Za takvo sjeme koje klije tek drugog proljeća ili trećeg, kažemo da preleži odnosno da miruje ili naknadno dozrijeva. Ovaj pojam se različito naziva tako Njemci kažu die Keimruhe, Englezi Dormancy, od tuda preuzeti naziv dormantnost.
Dormantost sjemena gotovo da je prisutna kod 50% svih vrsta, i u nekim slučajevima se vrlo lako savladava, dok kod drugih teško ili nikako.
Četiri su glavna uzroka dormantnosti sjemena i to:
1. Nepropusnost sjemene ljuske
2. Unutrašnje stanje embrija, stanje hranjiva i tvorba encima
3. Nedozrelost sjemena
4. Starenje sjemena
112. Što znači primarna-sekundarna, a što jednostruka-dvostruka dormancija?
Dormantnost sjemena može biti jednostruka ili dvostruka, već prema tome da li ju je izazvao samo jedan uzrok (nepropusna sjemena ljusaka) ili dva (nepropusna Ijuska i nerazvijen embrio).
Također razlikujemo primarnu i sekundarnu dormantnost. Primarna dormantnost je prirodna (nasljedna), dok sekundarna dormantnost je izazvana nekim nepovoljnim faktorom. Sekundarna dormantnost naziva se još i inducirana dormantnost.
113. Predsjetvena priprema dormantnog sjemena!
Predsjetvena priprema nedormantnog sjemena
Sjeme mnogih vrsta drveća nije dormantno i može se sijati odmah nakon čišćenja. Drugi način je skladištenje takvog sjemena do proljetne sjetve. Zbog kasnih proljetnih mrazeva preporučamo sjetvu izvršiti kasno u proljeće.
114. Što je peletizacija sjemena?
PELETIZAClJA SJEMENA
Peletizacija ili oblaganje sjemena sastoji su u tome da se sjeme miješa sa glinencem i kaolinom u prahu u bubnju koji rotira. Ovoj smjesi se dodaju neznatne količine tvari za stimuliranje klijanja sjemena i rastenje te fungicida i insekticida, kao i vezivne tvari da bi sjeme dobilo oblik tablete. Sve bi to trebalo da olakša sjetvu sitnoga sjemena, njegovo klijanje i rast klijanaca.
115. Elementi kvalitete šumskog sjemena!
ISPITIVANJE KVALITETE ŠUMSKOG SJEMENA
Valjanost šumskog sjemena koje će se upotrebiti za proizvodnju biljaka se ispituje iz tri razloga:
- da se može izračunati količina sjemena potrebna za proizvodnju željenog broja biljaka
- da se sazna da li se takvo sjeme isplati konzervirati za uporabu u narednim godinama
- da bi se odredila objektivna cijena sjemena.
Kod svakog određivanja kvalitete sjemena (plodova) vrše se:
A) Provjera autentičnosti vrste, varijeteta i rase
B) Analize elemenata kvalitete sjemena i to:
- čistoća sjemena
- apsolutna težina sjemena
- energija klijanja i klijavost ili vitalitet sjemena
- sadržaj vlage u sjemenu
- zdravstveno stanje sjemena
116. Što je čistoća sjemena i koje komponente sjemena određujemo?
Čistoća sjemena
Pod čistoćom sjemena razumijevamo odnos između mase čistih sjemenki vrste koja se ispituje i mase sjemenki uzetih zajedno sa otpacima i primjesama (masa radnog uzorka) izražen u postotku.
Posupak određivanja čistoće je slijedeći: Izdvojimo radni uzorak i izvažemo ga. Potom se iz radnog uzorka na glatkoj staklenoj ili porculanskoj ploči izdvajaju četiri komponente:
- čisto sjeme vrste koju ispitujemo
- druge vrste sjemena drveća i žbunja
- ostale vrste sjemena
- inertne materije
117. Što je apsolutna težina sjemena, kako ju određujemo i koje metode koristimo = 2.
118.Što je vitalitet sjemena, kako ga određujemo i koje metode koristimo?
Kod dormantnih vrsta sjemana ili kod sjemena kod kojeg ispitivanje klijavosti relativno dugo traje ne određuje se klijavost, nego vitalitet. Kod ostalih vrsta, vitalitet se određuje jedino u slučaju hitnosti kada npr. sjeme treba sjeme uskoro zasijati, isporučiti i sl.
Pod pojmom “vitalitet sjemena” ili “životna sposobnost sjemena” podrazumjeva se broj za život sposobnih sjemenki.
I- Mehaničke metode – metoda na prerez
metoda potapanja u vodu
II- Biokemijske metode – indigokarmin metoda (bojanje mrtvih sjemenki)
-tetrazol metoda (bojanje živih sjemenki)
III- Rontgen metoda
IV- Metoda rastenja osobođenih embrija.
V- Razne druge metode
119. Što je indigokarmin metoda i za što je koristimo?
Indigokarmin metoda je biokemijska metoda u testiranju vitaliteta sjemena, tom metodom bojimo mrtve sjemenke.
Ovu je metodu pronašao i 1925. godine opisao Neljubov. Metoda je od početka bila prilagođena kako za poljoprivredne tako i za šumske vrste. Neljubov je uočio da razrijeđena otopina indigokarmina prodire u mrtve stanice i obojava ih intenzivno plavo, ali da za vrijeme od nekoliko sati ne prodire u žive stanice te ih ne obojava.
Postupak za primjenu:
a) ispitivanje se vrši u pravilu na 4x100 sjemenki (4x50 kod veoma krupnog sjemena)
b) prije tretiranja indigokarmin otopinom, sjeme se preparira na načine koji su propisani za pojedinu vrstu sjemena (najčešće je to močenje u destiliranoj vodi u trajanju od 24 sata). Nakon toga, vrši se oslobađanje embrija i endosperma (kod vrsta koje ga imaju)
c) oslobođeni embriji/endospermi tretiraju se 0,5 % ili 1%-tnom otopinom indigokarmina u destiliranoj vodi, u termostatu, u tami na temperaturi od +30 ºC, zatim se izvade, isperu i klasificiraju. Prije procjene, obojano sjeme mora se temeljito oprati vodom. )
120. Što je tetrazol metoda i za što je koristimo?
Biokemijska metoda u određivanju vitaliteta sjemena, boje se žive sjemenke.
Tetrazol metoda, upotrebljava se za:
a) dobivanje brze procjene vitaliteta sjemena za koje se pretpostavlja da je dormantno; i
b) za određivanje vitaliteta sjemena koje nije isklijalo na kraju testa klijavosti.
(Lakon je 1950. godine prvi upotrijebio soli tetrazola za određivanje vitaliteta šumskog sjemena, a 1954. razradio metode za prepariranje, tretiranje i klasificiranje sjemena. Preporučio je da se vitalitet sjemena četinjača ocjenjuje prema obojenosti i embrija i endosperma, a ne samo embrija.
Tetrazol metoda privukla je pažnju u ISTA (Međunarodna organizacija za ispitivanje sjemena) Pravilima iz 1966. godine kada je propisana za većinu vrsta šumskog drveća za čiju je klijavost potrebno 60 i više dana. 1976 godine, metoda se primjenjivala na više od 40 rodova. Danas je metoda tetrazola službeno najviše primjenjivana metoda određivanja vitaliteta. ISTA je 2003. godine izdala priručnik o provođenju tetrazol testa.)
121. Određivanje vlage u sjemenu i kako ju određujemo, nabroji metode
Pod sadržajem vlage u sjemenu razumijevamo količinu vode koju sadrži sjeme ispitivane vrste, izraženu u postotku od mase radnog uzorka. Određivanje vlage vrši se uvijek na dva uzorka.
Metode određivanja vlage u sjemenu su slijedeće:
- Metoda sušnice na 105° C u trajanju od 1 sat uz prisustvo zraka. Služi za određivanje sadržaja vlage u sjemenu rodova Abies, Cedrus i Picea.
- Metoda sušnice na 130° C u trajanju od 1 sat uz prisustvo zraka. Služi za određivanje sadržaja vlage u sjemenu četinjača i listača. Razlike između postotaka sadržaja vlage u sjemenu dvaju ispitivanih radnih uzoraka ne smije biti veća od 5% inače se mora ponoviti analiza.
- Metoda elektronskog aparata radi na prinipu provodljivosti električne struje koja se mijenja sa stupnjem vlage u sjemenu ili vrste sjemena.
- Metoda toluola služi za preciznije određivanje vlage onih vrsta koje sadrže dosta lakohlapljivih ulja (Abies, Cedrus, Picea).
122. Uporabna vrijednost sjemena?
Nakon svih laboratorijskih analiza moguće je izračunati uporabnu vrijednost sjemena po formulama:
U = Č x K / 100
U-uporabna vrijednost sjemena
Č-Čistoća sjemena
K-klijavost sjemena
U = Č x K x E / 10000
E-energija klijanja
Broj biljaka, P, koje se proizvedu iz 1 kg datog sjemena može se izračunati prema formuli:
P = Č x K x 100 / A
P-broj klijavih sjemenki u 1 kg sjemena
A-apsolutna težina sjemena
123. Sakupljanje i čuvanje sjemena obične jele
Sabiranje, vađenje i čuvanje sjemena- Češeri jele se sabiru nešto prije nego što su se počeli otvarati, sa stojećih, rijeđe s oborenih stabala. Smatra se da je urod zadovoljavajući , ako na bočnom rezu češera ima 50% ili više punih sjemenki. Sjeme je vrlo osjetljivo na mehanička i fiziološka oštećenja. Stoga je preporučljivo da se češeri skupljaju u vrećice i pomoću užeta spuštaju na zemlju. Odmah poslije sakupljanja potrebno je sjeme zaštititi od kiše, pod neke nadstrešnice već u šumi, u hrpama od 20-30 cm i povremeno pregrtati. Na taj se način pogoduje naknadnom dozrijevanju sjemena i njegovom prirodnom djelomičnom sušenju.
Kroz duži period sjeme se najbolje čuva tako da mu se snizi vlaga na 7-9% i u hermetički zatvorenim posudama na temperaturi od -100Cdo -150C.
Do idućeg proljeća sjeme ob.jele se može prilično uspješno čuvati i u svježim zračnim prostorijama, u tankom sloju od 10-15 cm, s tim da se sjeme redovito pregrće drvenim lopatma. No i kod ovoga slučaja bolje je koristiti , frižidere (hladnjače).
** Sabiranje češera: jelovi češeri se obično skupljaju ručno sa stojećih ili neposredno oborenih stabala, ili se uzimaju češeri koje su prerezale ili sakupile vjeverice. Skupljanje češera koje su prerezale vjeverice je jednostavnije, a ne postoje dokazi da je sjeme skupljeno na ovaj način lošije. Promatranja su pokazala da vjeverice uzimaju češere tek nakon što sjeme sazrije.
Češeri se u pravilu čuvaju na hladnom, vlažnom prostoru, gdje je moguće i naknadno dozrijevanje. Češere je moguće sakupiti u periodu od oko mjesec dana između dozrijevanja i početka rasipanja sjemena. S obzirom da se jelovi češeri raspadaju, njihovo sakupljanje nakon toga više nije moguće.
Sabiranje i čuvanje sjemena: Sjeme većine vrsta jele, prolazi kroz dvije faze sazrijevanja. Prva faza uključuje prelazak tvari iz češera u sjeme, a druga uključuje promjene metabolizma samoga sjemena. Iz ovog razloga, sjeme ne bi trebalo vaditi odmah nakon sabiranja, a posebno ne iz rano sabranih češera. Vađenje sjemena odmah nakon sazrijevanja može uzrokovati niski vitalitet.
Sjeme jela je krhko, pa se lako može oštetiti prilikom odvajanja od krilca. Gubitak vitaliteta prilikom skladištenja može biti uzrokovan nepravilnom obradom.
124. Sakupljanje i čuvanje sjemena običnog javora
Većina javora počinje plodonositi vrlo rano, a skoro svake godine daju dobar urod. Sjeme skupljamo sa stojećih stabala ili tresemo i sakupljamo na prostirkama od tkanine ili plastike koje smo prethodno postavili na tlo. Perutke vrsta kao što su A. saccharinum i A. negundo možemo sakupljati sa travnjaka, pločnika ili sa površine vode u bazenima. Nakon sakupljanja, listove i ostale nečistoće potrebno je ukloniti ručno, prosijavanjem ili upotrebom ventilatora.
Sjeme javora u pravilu ne odvajamo od ploda (perutke). Otkidanje krilaca smanjuje težinu i volumen prilikom čuvanja. Odvajanje punog od šturog sjemena vršimo uranjanjem perutki u n-pentan. Uklanjanje praznih perutki olakšava rukovanje, čuvanje, te kontrolu gustoće sadnica na gredicama.
Svježe sakupljene perutke imaju sadržaj vlage od 30 do 160 %. Prije skladištenja sjeme treba prosušiti tako da se sadržaj vlage smanji na 10 do 15 %. Prosušeno sjeme gorskog javora (A. pseudoplatanus) gubi vitalitet kad mu sadržaj vlage padne ispod 15 %.
Sjeme ostalih vrsta javora uspješno se čuva od 1 do 2 godine u hermetički zatvorenim posudama, na temperaturi od 2 do 5°C.
125. Sakupljanje i čuvanje sjemena breze
Sakupljanje sjemena: Brezovo sjeme sakupljamo branjem plodnih resa (moraju biti zelene boje, ne smiju se raspasti), sa stojećih ili neposredno oborenih stabala i grmova. Zrele rese se lako raspadaju, pa ih zato stavljamo u vreće kako bi zadržali sjeme.
Vađenje i čuvanje sjemena: Svježe sakupljene zelene plodne rese rasprostiremo radi sušenja. Tako ih čuvamo nekoliko tjedana prije nego se počnu raspadati. Kako bi odvojili sjeme od nečistoća, rese se mrve mlaćenjem i trešnjom, a sjeme se odvaja od ljusaka i drugih primjesa rešetanjem. Brezovo sjeme je sitno i lagano, a broj sjemenki u gramu i urod po litri sjemena varira od vrste do vrste.
Sjeme većine vrsta breza sa sadržajem vlage od 3 % čuvamo na temperaturi od 2 do 5°C.
126. Sakupljanje i čuvanje sjemena obične bukve
Sakupljanje, vađenje i čuvanje sjemena: Bukvice skupljamo stresanjem sa stabala nakon što mraz otvori kupule, ili ih sakupljamo pomoću grablji nakon što padnu na zemlju. Zatvorene kupule možemo brati na oborenim stablima.
Očišćene bukvice treba posijati odmah ili hladno stratificirati što je prije moguće. Prosječna težina jedne sjemenke obične bukve iznosi od 3,5 do 4,6 g (jednaka je i kod američke bukve F. americana).
Ukoliko želimo bukvicu čuvati dulje vrijeme treba je prosušiti na sadržaj vlage od 8 do 10 % i držati na temperaturi od –15°C. Bukvice koje namjeravamo posijati u proljeće treba prosušiti do sadržaja vlage od 20 do 30 % i čuvati u plastičnim vrećicama na temperaturi od 2 do 5°C.
127. Sakupljanje i čuvanje sjemena obične smreke
Sakupljanje, vađenje i čuvanje sjemena: Češere smreka sakupljamo odmah, kako bi izbjegli gubitak sjemena. Možemo ih skupljati sa stojećih stabala, oborenih, ili sa hrpa koje naprave životinje. Sjeme u pravilu dozrijeva prije promjene boje češera u sivu ili smeđu, što je svojstvo zrelih češera. Češeri izloženi suncu prije dozrijevaju. Kod obične smreke kao indikator zrelosti sjemena možemo koristiti sadržaj vlage koji se kreće oko 30 % ili manje. Osim toga na zrelost upućuje boja sjemene ljuske ili čvrstoća sjemena. Sjemena ljuska treba biti tamno smeđe ili crne boje, a sjeme treba pucketati kada ga zarežemo oštrim nožem.
Smrekovo sjeme je osjetljivo prilikom skladištenja i može izgubiti vitalitet ukoliko ga na vrijeme ne izvadimo iz češera. Češere treba sušiti na zraku nekoliko tjedana ili ih staviti u sušnicu i sušiti na temperaturi od 38 do 49°C u trajanju od 6 do 24 sata. N Odvajanje krilca od sjemena postižemo namakanjem i miješanjem sjemena u okrugloj posudi uz upotrebu mekanog plastičnog strugača. Nakon što se prosuši, vitalno sjeme se lako odvaja od krilaca, nečistoća i šturog sjemena rešetanjem. Za odvajanje šturog sjemena koji čini veliki postotak u ukupnoj količini sjemena izvađenog iz češera koristi se usisivač ili metoda plutanja sjemena u alkoholu.
Sjeme smreka sa sadržajem vlage od 4 do 8 % čuvamo u hermetički zatvorenim posudama na temperaturi od 1 do 5°C. U navedenim uvjetima uz stalno održavanje navedenog sadržaja vlage sjeme se uspješno čuva od 5 do 17 godina
akon sušenja sjeme vadimo trešnjom ili prosijavanjem.
128. Crni bor
Sakupljanje češera: češere sakupljamo sa dominantnih stabala. Veći češeri u pravilu sadrže više sjemena, ali se u praksi sakupljaju svi češeri, osim onih koji su napadnuti bolešću ili kukcima. Zrele češere sakupljamo sa dubećih ili neposredno oborenih stabala, odnosno sa hrpa koje naprave životinje. Češere ne sakupljamo odmah po dozrijevanju, nego kasnije kada izgube dio vlage. Kako bi izbjegli sakupljanje nezrelog sjemena, poželjno je prethodno provjeriti zrelost sjemena na malom uzorku češera uzetih sa pojedinačnih stabala.
Zrelo sjeme ima čvrst bijeli ili krem obojani endosperm i žuti ili bijeli embrij koji se skoro u potpunosti proteže duž endosperma.
Češere najčešće sakupljamo ručno sa stojećih stabala, i to pomoću ljestvi ili penjanjem na stabla. Razvijeni su i brojni alati kako bi se olakšalo rezanje i dosezanje češera
Vađenje i čuvanje sjemena: kako bi se izbjegao razvoj plijesni i pretjerano zagrijavanje u unutrašnjosti češera, koje može dovesti do naglog propadanja sjemena, češere odmah nakon sakupljanja treba prosušiti. Sušenje traje od 2 do 60 dana, a vršimo ga prostiranjem svježe sakupljenih češera u tankom sloju, na suhoj površini izloženoj suncu ili na poslužavnicima postavljenim u dobro prozračnoj zgradi, odnosno stavljanjem u vreće koje su obješene na stalke zaštićene od kiše. Češere treba sušiti postepeno kako bi spriječili otvrdnjavanje. Nakon početnog sušenja, možemo ih staviti u dobro prozračne vreće ili na poslužavnike.
Češere većine vrsta otvaramo u sušnici, na temperaturama koje ne smiju prijeći 55°C, uz sadržaj vlage od 20%.
Kako bi to izbjegli, sjeme u navedenim tekućinama valja držati vrlo kratko vrijeme, a zatim ga pustiti da se osuši. Prije skladištenja sjemena svi tragovi navedenih tekućina moraju ispariti.
Ukoliko koristimo vodu za odvajanje punog od šturog sjemena, puno sjeme koje dobijemo prije skladištenja treba prosušiti na sadržaj vlage između 5 i 10%. Za dugotrajno čuvanje sjemena preporuča se temperatura od 2 do 5°C.
129. Hrast
Sabiranje, vađenje i čuvanje. Dozreli žir se skuplja sa tla u jesen, rjeđe (samo neke vrste) početkom zime ili se otresa sa grana. Prije početka sabiranja odstranjuje se s tla ranije otpao crljiv žir ugonom svinja, metenjem i sl. Nakon sabiranja, žir se mora rasprostiti u tnke slojeve (10-15 cm) u zračnoj i suhoj prostoriji, nadstrešnici i sl. i često pregrtati da se prosuši. Sloj žira u rastresitom stanju ne smije biti deblji od 40 cm. Ako je potrebna veća debljina, sloj se od sloja odvaja slamom ili nekih drugim materijalom. Kroz kraće vrjeme, tj.preko zime on se sa zadovoljavajućim uspjehom čuva u hladnim i vlažnim prostorijama ili se uskladištuje na neki drugi način: pod sastojinam; u jamama; u trapovima; ili u tekućoj vodi. Kroz duže vrijeme najbolje je žir čuvati u hermetički zatvorenim posudama na temperaturi od 0 -5oC. Vlaga u žiru se ne smije tokom uskaldištenja spustiti ispod 35%.
mana'o- Broj postova : 3
Join date : 17.04.2011
Dormantnost
filipusis sri tra 10, 2013 11:50 am
Jel može neko objasnit kod primarne i sekundarne dormantnosti koji to nepovoljni čimbenici uzrokuju sekundarnu dormantnost. prošle godine je bilo to pitanje na kolokviju i nije niko odgovorio.
filipusis- Broj postova : 2
Join date : 09.04.2013
Similar topics» Ekologija šuma
» Uzgajanje šuma
» Osnove uređivanja šuma
» Osnove zaštite šuma
» Uzgajanje šuma posebne namjene
» Uzgajanje šuma
» Osnove uređivanja šuma
» Osnove zaštite šuma
» Uzgajanje šuma posebne namjene
Stranica 1 / 1.
Permissions in this forum:
Ne moľeą odgovarati na postove.|
|
|